Jadranka Stojaković žena koju nikad nećemo zaboraviti

Jadranka Stojaković, rođena je 24. jula 1950. godine u Sarajevu, gde je i počela sa svojom jedinstvenom muzičkom karijerom. Tokom kasnih 1970-ih počela je da se bavi obradom bosanskih sevdalinki i starih gradskih ljubavnih pjesama u novom muzičkom aranžmanu. Radila je i muziku za televiziju (Dječije emisije Televizije Sarajevo). 

Muzički početci Jadranke Stojaković desili su se s kraja 60-ih, kada je počela u grupi Kombo 6. Prvi put kao solista nastupila je 1968. na festivalu "Mladi pjevaju proljeću", pa nastup u TV emisiji "Na ti" (autora Duška Trifunovića), kroz koju su prodefilirali svi ondašnji muzičari, da bi napokon s pesmom "Ti ne znaš dom gdje živi on" Vlade Miloša nastupila na Omladinskom festivalu u Subotici 1973. i dobila prvu nagradu.

Taj njen prvi singl s ovom pjesmom objavio je PGP RTB, jer u Sarajevu još nije postojala diskografska kuća. Potom su usljedile "Muzika je svirala" (1974) i "Sve smo mogli mi" (1975), autora Valerijana Žuje i Žarka Šipke, da bi ubrzo počela da snima back-vokale na pločama Indexa i grupe Cod. Ismeta Dervoz i Jadranka Stojaković su tada bile tandem i za prateće vokale u pjesmama s popularnog festivala Vaš šlager sezone. 

U dva navrata je 1974. išla  na turneju po Rusiji, prvi put s Daliborom Brunom, Višnjom Korbar i grupom "One i oni", a drugi put s Oliverom Dragojevićem, Minjom Subotom i Slađanom Milošević. S tih dalekih i napornih turneja sjeća se i teških trenutaka — jednom se onesvjestila na sceni od silnog napora – ali i neobičnih detalja: u Gruziji im je bilo zabranjeno da sviraju harmoniku, jer je asocirala na Švabe.

Prvi zvanični album Svitanje, ne računajući kompilaciju Putovanja, Jadranka Stojaković je snimila 1981. za sarajevski Diskoton. Iako je kasnije snimila i druge albume, i dalje kao svoje najdraže izdvaja pjesme "Čarobnjaci" i "Što te nema"
1981. godine zajedno sa Nedom Ukraden i Ismetom Dervoz-Krvavac, biva izabrana da pjeva prateće vokale u Vajtinoj pesmi Lejla, koja je predstavljala Jugoslaviju na Evroviziji 1981. godine.

Potom kreće prekretnica u Jadrankinoj karijeri — Japan. U početku, japanski tiraži albuma Jadranke Stojaković nisu bili veliki. Otežavajuća okolnost bila je i što je Bosna postala poznata po ratu. Nije mogla doći do posla, međutim Jadranka ne odustaje već polako ali sigurno nalazi svoju zvijezdu na muzičkoj sceni Japana. 

O svom životu u Japanu, Jadranka u jednom listu kaže: "Svaka zemlja ima svoju tugu. U Japanu se svaki dan zemlja trese, ljudi se ubijaju zbog odgovornosti, desi se da djeca ubiju roditelje zbog pritiska koji ne mogu podnijeti. S druge strane, za turiste nema ljepše i interesantnije zemlje. Japanci su najciviliziraniji narod na svijetu. Iako nisu izmiješani s drugim narodima, paze da nikog ne povrijede. Ali, u zadnje je vrijeme uočljivo da napuštaju tradicionalni način života. Po našoj zajedničkoj istočnjačkoj liniji imamo nekih sličnosti. Tamo se, kao i kod nas, niko ne cijeni previše. A već je poznata činjenica da najveći broj kompanija radi do trenutka kad šef ustane i ode kući. Odušak od posla ljudi, nažalost traže u piću"

Jadranka Stojaković zaista je iza sebe ostavila impozantno blago na muzičkoj sceni, žena koju nećemo zaboraviti, koja će pjesmom zauvijek ostati u našim srcima. Žena nevjerovatne karizme i još večeg talenta jutros je preminula u Banjoj Luci u 66. godini života. Otišla je Velika, a na nama je da je nikad ne zaboravimo. Hvala ti Jadranka za sve divne pjesme koje si nam ostavila, a nama ostaje žal što te nema.