Lekcije o legalizaciji marihuane u Koloradu koje moramo naučiti

Kada je kanadski parlament razmatrao dekriminalizaciju posjedovanja marihuane u 2003. godini, zvaničnici SAD-a su se glasno usprotivili. Strahovali su da bi predložene reforme mogle prouzrokovati prestanak borbe protiv narkotika, a ohrabriti prodavanje droge i olakšati krijumčarenje marihuane.

Kanadski zakonodavac je jasno shvatio poruku, zakon koji je trebao smanjiti novčane kazne zbog posjedovanja do 15 grama marihuane, kao i smanjenja zatvorske kazne za uzgajanje marihuane, je u potpunosti odbijen. Trinaest godina kasnije ova predložena promjena čini se smiješnom u usporedbi sa zakonom koje su usvojile četiri američke države, koji nalaže da se ukidaju sve kazne za posjedovanje i uzgoj marihuane, a omogućena je komercijalna proizvodnja i distribucija. Čak je u glavnom gradu omogućeno odraslim osobama iznad 21 godinu da posjeduju i dijele marihuanu bez kazne. Kada Kanada nastavi sa svojim planom legalizacije marihuane, ona će slijediti primjer Amerike.

Ovaj nevjerovatan preokret pokazuje novu realnost koja je naglašena na posebnoj sjednici Generalne skupštine UN-a, a koja se održala prošle sedmice zbog ''problema droge u svijetu." Ovo je bio prvi takav skup još od 1998. godine. SAD, koji se nekada borila protiv svake vrste droge je sada je na čelu reforme. Kao rezultat toga, umjesto prikazivanja svakog odstupanja od prohibicije kao teškog kršenja međunarodnih obaveza, SAD podržava fleksibilno tumačenje sporazuma o kontroli droga koji ostavlja prostor za hrabre promjene poput legalizacije.

Prošlog mjeseca William Brownfield, pomoćnik državnog sekretara za međunarodnu trgovine drogom i poslove za provedbu zakona, rekao je novinarima da bi se saradnja na politici droga trebala temeljiti na četiri principa: "Odbrana integriteta (kontrola droga) konvencije, prihvatanje inherentne diskrecije u tim konvencijama, tolerancija za vlade kako bi mogle istraživati svoju nacionalnu politiku, kao i predanost u borbi protiv transnacionalnih kriminalnih organizacija." U idealnom slučaju, tolerancija za različite politike koje Brownfield zagovara bi radila na međunarodnom nivou, baš kao što bi federalizam trebao funkcionisati u SAD-u. Različite jurisdikcije trebaju da imaju različite pristupe i da uče kroz iskustava drugih.

Dakle, šta to druge zemlje mogu naučiti od SAD-a kada je u pitanju legalizacija marihuane? Iako je prerano da bi došli do čvrstih zaključaka, nedavni izvještaj iz Odjela za javnu sigurnost Kolorada (CDPS) predlaže nekoliko provizornih zapažanja:

Niža kriminalizacija znači manje kriminalaca.

Najočitija stvar koja se događa kada vlada prestane kažnjavati ljude za određene aktivnosti vezane za marihuanu - koja je očigledna ali često zanemarena - je da hapšenja i krivično gonjenje zbog posjedovanja marihuane opada naglo. Broj hapšenja u Koloradu pao je sa 12.894 u 2012. godini, kada je odobrena legalizacija, na 7.004 u 2014. godini, prvoj godini legalne prodaje marihuane - to je pad od 46%. Broj prijava podnesenih zbog marihuane na sudovima u Kolorado pao je za 81% između 2012. i 2015. godine, sa 10.340 na 1.954. Te dramatične promjene spasile su hiljade ljudi od nepravedne kazne i usmjerile su sredstva za provedbu zakona ka aktivnostima koje imaju veću opasnost za stanovništvo.

Ne čini se da legalizacija marihuane podstiče kriminal.

Prohibicionisti ponekad tvrde da je legalizacija povećala kriminal u Koloradu, ali postoji malo dokaza za to. Stopa imovinskog kriminaliteta u Koloradu je pala za 5% između 2012. i 2015. godine, dok je nasilni kriminal porastao za tek 1%. Od 2009. godine, kada je industrija marihuane za medicinske svrhe počela rasti, obje stope su pale za 3 i 6%.

Uticaj legalizacije na sigurnost u saobraćaju do sada nije ustanovljen.

Policija Kolorada je počela prikupljanje informacija o učesnicima u vožnji pod utjecajem nekih opojnih supstanci. Vožnja pod uticajem marihuane (samostalno ili u kombinaciji s drugim sredstvima, obično alkoholom) pala je za 1% u razdoblju između 2014. i 2015. godine. Policija Denvera je počela praćenje ove brojke godinu dana ranije i utvrdila da se vožnja pod uticajem marihuane udvostručila između 2013. i 2014., a zatim ponovo porasla u 2015. godine.

No, ove brojke nisu samo rezultat vožnje pod dejstvom marihuane, nego i povećane pažnje policajaca nakon legalizacije. Osim toga, čak i kada je sumnja potkrijepljena dokazom da zaista ima THC-a u krvi vozača, to ne mora značiti da je nezgoda do koje je došlo rezultat toga. Kako izvještaj pokazuje: "Otkrivanje THC-a u krvi nije pokazatelj onesposobljenja, nego samo pokazuje prisutnost u tijelu." Kada potrošnja marihuane raste u opštoj populaciji, postotak vozača koji u krvi imaju THC će rasti, čak i ukoliko nisu u datom trenutku konzumirali marihuanu.

Isti problem utiče na tumačenje brojke smrtnosti u saobraćaju. CDPS navodi da su "smrtni slučajevi samim THC-om ili THC-om u kombinaciji sa nečim povećani za 44%, sa 55 slučajeva u 2013. na 79 u 2014. godini." Nije jasno koliku ulogu je, ako uopšte postoji, marihuana igrala u tim nesrećama, ukoliko znamo da i potrošači kanabisa koji nisu bili pod dejstvom, mogu biti pozitivni na THC.

Legalizacija će učiniti da odrasli češće konzumiraju kanabis - ili su možda samo veće šanse da to priznaju.

Podaci istraživanja pokazuju da je potrošnja kanabisa u Koloradu porasla od legalizacije. Prema Nacionalnom istraživanju o upotrebi droga i zdravlje (NSDUH), pokazuje da je upotreba marihuane u prethodnom mjesecu porasla, te je sa 26,8% u 2012. odskočila na 31,2%  u 2014. godini među stanovnicima između 18 i 25 godina. Ista stopa porasla je sa 7,6% na 12,4% među odraslima od 26 godina i starijim.

Moramo biti jako oprezni kada tumačimo ove rezultate istraživanja, jer spremnost ispitanika da priznaju korištenje marihuane može ovisiti o pravnom statusu droge i njene društvene prihvatljivosti. Stoga neka od povećanja prijavljenih mogu odražavati veću iskrenost, nego veću potrošnju. Kao što CDPS u izvještaju piše: "Smanjenje društvene stigme o upotrebi marihuane može uticati na pojedince da priznaju upotrebu na anketama, što bi učinilo da izgleda kao da je konzumacija marihuane povećana, kada možda i nije."

Dokazi u vezi potrošnje marihuane od strane tinejdžera nisu potpuni.

Istraživanje Zdrava djeca Kolorada, koje se provodi svake dvije godine, utvrdilo je da je stopa upotrebe marihuane prošlih mjeseci opala među tinejdžerima između 12 i 17 godina. Stopa je pala sa 22% u 2011. na 19,7% u 2013. godini. S druge strane NSDUH je izmjerio povećanje sa 10,5% u 2012. na 12,6% u 2014. godini, iako promjena nije bila statistički značajna. Ova procjena NSDUH je stalno u porastu od 2006. godine, tako da povećanje nakon 2012. godine može, a i ne mora biti vezano za legalizaciju.

Nakon legalizacije spominjanje marihuane u medicinskoj dokumentaciji je postalo češće.

Prema podacima koje je prikupio Zavod za javno zdravstvo i zaštitu životne sredine u Koloradu, 2,4% hospitalizacijske evidencije uključuju reference na marihuanu u periodu od 18 mjeseci do 30. juna 2015. godine, što je povećanje od 1,4% u razdoblju od 2010. do 2013. U međuvremenu, udio spominje marihuane u zgradama hitne pomoći porastao je sa 0,7% na oko 1%. CPDS napominje da to "ne znači da su posjete doktoru motivisane dostupnosti marihuane, ali da je to jednostavno moguće."

Ove brojke pokazuju i povećanje zdravstvenih problema zbog marihuane do kojih može doći zbog povećanja potrošnje. Ovi podaci također mogu odražavati veću prevalenciju upotrebe marihuane među pacijentima, veću spremnost među pacijentima da prijave upotrebu marihuane, i veću sklonosti među medicinskim osobljem da pitaju o upotrebi marihuane i zapišu to.

Lakša dostupnosti marihuane može povećati  pozive centrima za kontrolu trovanja.

Pozivi u vezi marihuane su se u Centru za trovanje i drogu Rocky Mountain i više nego udvostručili nakon legalizacije, od 109 u 2012. ova brojka je skočila na 227 u 2015. godini. Iako povećanje može biti djelimično zbog povećane otvorenosti o kanabisu, moguće je i da se neki od poziva odnose na lakšu dostupnosti marihuane. Prošle godine u oko petinu poziva su bila uključena djeca od 8 godina ili mlađe, koji su slučajno konzumirali hranu sa kanabisom. Skoro polovina poziva uključuje odrasle od 18 i više godina, koji svojevoljno konzumiraju marihuanu, no postoje i oni koji su možda nehotice uzeli preveliku dozu. Mješavina tih slučajeva vjerojatno objašnjava pozive koji uključuju mlade između 9 i 17 godina, koji čine gotovo trećinu ukupnog broja.

Marihuana ipak čini mali dio od preko 50.000 poziva koje Centar za trovanje primi svake godine. Iako oni ne prijavljuju ishode, podaci iz Washingtona o trovanja ukazuju da su posljedice rijetko ozbiljne. Ipak, pozivanje centar  za trovanje se može kvalificirati kao pravi problem, no to je onaj koji se može suzbiti kroz edukaciju potrošača, posebno se fokusirajući na potencijalne zamke hrane sa marihuanom. Dopuštajući otvorene rasprave o navikama potrošnje, legalizacija bi mogla u konačnici smanjiti postotak korisnika koji imaju loše reakcije na marihuanu.

Poštovanje ljudskih prava znači poštivanje ljudskih izbora (čak i onih loših).

Yury Fedotov, izvršni direktor U.N. Ureda za borbu protiv droge i kriminala, rekao je za Los Angeles Times da se na posebnoj sjednici ove sedmice "u prvi plan stavljaju ljudi."

"To znači podržavanje zdravlja i ljudskih prava, promovisanje sigurnosti cijelog društava, naglašavajući ulogu međunarodnih konvencija za kontrolu narkotika u promociji zdravlja i dobrobiti čovječanstva.'' On također priznaje da svaka zemlja ima zajedničku odgovornost da razgovara o ovom problemu. Ovo uključuje i nezdravo pomaganje paternalizma, odnosno načina kojim ratnici opravdavaju upotrebu sile za suzbijanje korištenja potencijalno štetnih supstanci. Zamislite da "stavljanje ljudi na prvo mjesto" znači tretiranje ljudi kao odraslih osoba koje su u stanju da donosu svoje odluke i uče iz vlastitih grešaka. Politika o marihuani zasnovan na takvom pristupu bi mnogo izgledala poput onoga što se sada dešava u Koloradu.
 

Izvor: Reason.com