Šta više hoće bh. omladina i bh. radnici?
Jutros je 40 radnika firme „Tuzla kvarc“ stupilo u štrajk glađu. Radnici „UNIS Toolsa“ stigli pred zgradu Vlade FBiH...Ovo su samo neki od svakodnevnih naslova koje u zadnjih petnaest i više godina pune novine i portale u BiH. Ko se još sjeća za što su mjesecima poljoprivrednici u improvizovanom šatorskom naselju protestvovali ispred Parlamenta BiH u Sarajevu? Ili recimo šta se desilo nakon što su se radnici Krivaje zajedno sa građanima Zavidovića okupili na stadionu i „ozbiljno zaprijetili federalnoj vladi“?
Napaćeni neradnici
Predsjednik Ismet Bajramović i samostalni sindikati okupili se u julu prošle godine 500-tinjak radnika da „sruše“ usvajanje Zakona o radu u FBiH usvojenog van redovne procedure i bez ikakve rasprave o prijedlozima sindikata. Zakon usvojen, Bajramović i sindikati se raspršili bez borbe, uz napomenu vlastima; „oho vam se“!
Zakon o radu u RS-u usvojen u decembru 2015. na identičan način.Pripadnici osiguranja iz sale Narodne skupštine RS nasilno izbacili Ranku Mišić, predsjednicu Saveza Sindikata RS-a: "Bila sam srušena, udarena u glavu, ali sam dobro. Ja branim interese ovih ljudi koji su pred Skupštinom. Samo sam htjela da govorim".
I šta se poslije svega desilo? Ama baš ništa. Svaki dan famozna radnička klasa u BiH štrajkuje glađu, traži da im se isplate plaće i doprinosi kojih nema godinama, čuvaju imovinu preduzeća čija se vrijednost iz dana u dan smanjuje, traže uvezivanje staža, optužuju vlastodržce za korupciju i pljačku i šta... i ništa! Oni štrajkuju a vlast i dalje obećava i pljačka.
Šta radi napaćena, besposlena bh mladost, koja kuka za poslom i prijeti odlaskom iz ove zemlje? Uzima od roditelja zadnju crkavicu na brendiranu garderobu i gluvari bez prebijene pare po kafanama i bjesnim partyiima na kojima se grebu od djece bogatih vladajućih političara za koji viski i šmrk lošeg kokaina. Ujutro ide ista priča kako sa svojim „teškim učenjem stečenim diplomama“ ne mogu naći čestit posao sa platom od 1500 KM, tamo u javnom sektoru gdje se ništa ne radi.
Dok mrljave BH mrljavci
Za to vrijeme, već 40 dana francuski radnici, studenti i srednjoškolci se „rokaju“ sa policijom po Parizu, Lionu, Renu, Nantu, Marseju. U subotu je preko 20 ljudi teško povrjeđeno u sukobima sa policijom u Renu. Generalni sekretar sindikata „Radnička snaga“ Fabris Lerestif, osuđujući policijsku brutalnost dodaje: „Kosti pucaju, ali mi znamo za što pucaju! Niko od radnika u Francuskoj neće biti nadničar, a ako nastave to od nas raditi, neće pucati samo naše kosti!“ Jutros je u Tuluz izašlo 15 hiljada demonstranata, a već ih je sedam uhapšeno dok su tri policajca lakše ranjena. Danas su se protesti prelili van granica Francuske u Strazbur, Brisel i Valensiju. Pola marta demonstranti su blokirali 115 srednjih škola u Francuskoj, a zatvoreno je bilo i više univerziteta, među kojima nekoliko u Parizu, Lionu i Bordou.Između 390.000 osoba prema podacima vlasti i 1,2 miliona prema tvrdnjama sindikata okupilo se na ulicama, za prvi april. "Zakon o radu je propao, mladi su na ulicama" i "1916. topovsko meso, 2016. meso šefova", skandirali su demonstranti.
Što je najsmješnije, sav bijes demonstranata je upravljen prema socijalističkoj vladi, koja je poduzela promjene Zakona o radu, uz opravdanje da su to neophodne reforme za poboljšanje uslova rada svih radnika, a ne samo u nekim granama.
Zbog onoga, zbog čega se Francuzi bez najave povlačenja tuku sa policijom, u BiH ne bi reagirali ni zaposleni, a kamoli nezaposleni, gladni, opljačkani, poniženi, i ono minimalno njih pošteno-ponosnih. Naime, Francuzi neće da prihvate „reformu“ da poslodavac plaća samo 10% za sat prekovremenog rada, umjesto dosadašnjih 25% iograničavanje visine otpremnina za otpuštene radnike. Francuske mašinovođe, nastavnici i kontrolori letenja kao glavni razlog za stupanje u štrajk i učešće u demonstracijama naveli su „reformu radne nedelje od 35 sati“.Prijedlogom vlade se zadržava 35-satna radna nedelja, ali se kompanijama dozvoljava da organizuju alternativno radno vrijeme, što bi značilo radnu nedelju u trajanju do 48 sati ili rad od 12 sati dnevno.U vanrednim okolnostima, zaposleni bi, prema prijedlogu vlade, mogli raditi i do 60 sati nedeljno.
Šta ima u Bosni
Francuski predsjednik Fransoa Oland ranije je izjavio da će reforme pomoći daposlodavci postignu "veću stabilnost radnih mesta". Što su radnici shvatili kao lakši put za otpuštanje ili izrabljivanje tokom radnog vremena. Na ovo su najradikalnije odgovorile studentske organizacije, koje traže da vlada odustane od svih planova o izmjenama i dopunama francuskog Zakona o radu.
Kod nas su i opozicione stranke i sindikati i ona rulja mladih i školovanih besposličara po kafanama, i oni radnici iz zavodivića i Tuzle i Sarajeva, Zenice, Mostara, imali prilike reagovati na Zakon o radu u FBiH kada ga je ukinuo Ustavni sud FBiH. Jesu li imali svoje zahtjeve? Osim onih malo amandmana koji su odbačeni „ko rukom“, niko i ništa nije imao dodati. I šta sad? Ništa, brate. Idemo opet: „stupili u štrajk glađu“, „najavili dolazak pred zgradu vlade“, „radnici opet u štrajku zbog neisplaćenih plaća“, „sve više omladine želi napustiti BiH“, „nezaposlenost povećana“. Jer ovdje, u ovoj zabiti tronacionalnih oligarhija, nikada i nije bilo radnika i radničke klase osim socijalističkih oportunista i lažnih obećanja premijera koji se bave egzistencijalnim pitanjima dok se udarnički prežderavaju po skupim sarajevskim restoranima plaćajući parama Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Doduše, namjenjenih stabilizaciji javnog sektora, novom zapošljavanju i pomoći u poljoprivredi i stočarstvu.