Intervju: Novinarstvo nisam birala, ono je izabralo mene!

Ovo lijepo lice nas već dugi niz godina informiše putem malih ekrana. Adisa Dedić Kološ je veliki profesionalac u svom poslu. Ljudi je najčešće identificiraju sa politikom i teškim temama, a oni koji je lično poznaju doživljavaju je kao pozitivca i vječnog optimistu. Adisa je diplomirana novinarka i urednica-producentica u Informativnom programu BHT-a. Riječ je o Hercegovki koja već 19 godina živi u Bosni. Za naš portal je pristala govoriti o vlastitoj karijeri, majčinstvu i nekim drugim temama, te na koji način uspjeva uskladiti majčinstvo i profesionalne obaveze.

Novi: Koliko dugo radite na BHT i jeste li zadovoljni?

Za čuveni „Sivi dom" (provjereno iz prve ruke) kažu da kad jednom uđeš u njegove odaje postaješ „ovisan“. On je više od televizije, živis ga. Zaista!  Tamo sam od 1996. godine, prvobitno na  TVBIH /BHT/ koja se potom transformirala u RTVFBiH FTV.  Nakon poziva, u ljeto 2007. godine, menadžmenta BHRT-a za rad na državnoj televiziji odlučila sam napraviti novu fazu u karijeri. Rad na BHT-u bio je za mene izazov i željela sam takvo novo iskustvo. Sretna sam  i sada kao i tada zbog ukazanog povjerenja rukovodstva televizije na povjerenim uredničkim zadacima  u Informativnom programu. Trenutno sam angažirana na poslovima urednice Dnevnika.

Novi: Ljudi koji vas ne poznaju, obično vas identificiraju sa politikom, ozbiljnim i teškim temama zbog opisa vašeg posla, ali oni koji vas poznaju smatraju da ste jedno veliko dijete, uvijek nasmijani i veseli, recite nam nešto o sebi.

Za sebe imam običaj reći da sam neozbiljnoozbiljna. Mnogo volim to dijete koje iz mene vrlo često progovara. Čak se sa svojom kćerkicom „otimam“ za smoki jer jednako volimo upravo taj slatkiš, naravno da joj udovoljim. Ali, kad ona zaspi, često joj kese smokija nestanu, i onda imamo razlog više za hitni odlazak u samoposlugu. Volim život, smijeh, radost. Svaki tmuran dan nastojim pretvoriti u sunčan. Bojiti sivilo koje nas okružuje u ružičasto. Bez obzira koliko život donosi i donese bezizlaznih i neočekivanih situacija moj je moto-razvuci osmijeh. Volim svoj posao. Uvijek je, baš uvijek uzbudljivo.

Trudim se ostati u dobrim odnosima s knjigom, otuda i  mojoj kćerkici ime. Iz knjige Ajše Kulin, “ Njeno ime Ajlin". Uživam u putovanjima, za sada nam dobro ide, svake  godine moj rođendan i godišnjica braka ( dva dana razlike ) se obilježe na nekoj destinaciji. Voljela bih posjetiti Maču Pikču, sveti grad Inka, Petru također. Nisam od onih koji misle da je broj 13 nesretan (moji rodtelji tog dana su se vječali).

Novi: Veliki ste profesionalac u svom poslu, da li je za to potrebno mnogo odricanja i ulaganja u sebe?

Novinarstvo i televizija su dio mene, moja želja, a nikako sticaj okolnosti. Ljubav prema novinarstvu, a istovremeno moj energični temperament, bili su presudni faktor da se bavim ovim pozivom, iako moji roditelji imaju običaj reći da je novinarstvo izabralo mene (ne gasim se).  Zbog te ljubavi sam studirala /davno je to bilo/ i završila žurnalistiku. Zato sam tu, u novinarstvu, od 1996. godine, u IP-u, u istom ovom Sivom domu. Volim posao u Informativom programu koji je itekako zhtijevan, traži maksimalnu angažiranost, predanost, brzinu, snalažljivost i naravno neizmjernu ljubav. Mislim da je to presudno za posao koji doslovno zahtijeva 24-satnu odanost. Uz to atraktivan je i pun izazova. Informativa se živi, to je tako. A sto se tiče odricanja, rekla bih da sve se može kad se hoće, zar ne?!

 Novi: Koliko je majčinstvo promijenilo Vaš život?

Djeca uvijek promijene živote svojih roditelja. Ajlin je  moj epicentar. S dolaskom kćerkice,  prioriteti su se promijenili. Energija se troši i usmjerava ciljano. Učinila me je sigurnom i boljom, ali i mudrijom, izdržljivijom, otpornijom osobom na neke stvari  koje su postale  potpuno periferne.

Novi: Može li žena istovremeno biti uspješna u svim segmentima života?

Poznato je da rad u informativnom programu zahtijeva maksimalnu angažiranost i predanost, vremenski mnogo izbivanja iz kuće i zbog toga mnogima utiče na privatni život. Definitivno uspjevam razdvojti posao i privatni život, a da ništa ne ugrozim, i biti uspješna majka i supruga, ali i odgovorna uposlenica BHRT-a. Na kraju, u svemu treba znati imati mjeru.