Svođenje računa pred izbore: Uspon desnice, debakl ljevice

Izborna je godina. Stranački redovi/safovi se konstituiraju, a unutarpartijskapozicioniranjafiniširaju. Iako niti jedna politička stranka u BiH još uvijek nije javno saopštila većinu svojih favorita i kandidata za načelničke i vijećničke pozicije, daleko od očiju potencijalnih glasača, u onim mračnim kancelarijama političkih šefova, već mjesecima traju intenzivne pripreme i lobiranja za pozicije sa kojih će se do 2020. godine upravljati takozvanim lokalnim politikama u opštinama i gradovima širom naše zemlje.

Novi. ba dobio je na uvid najnovije istraživanje jedne ugledne međunarodne agencije u kojem se na relevatnom uzorku procjenjuju šanse, izgledi i podrška političkim subjektima na predstojećim lokalnim izborima najavljenim za oktobar ove godine. Iz onoga što smo imali priliku vidjeti, već sada se može najaviti da će na ovogodišnjim izborima najubjedljiviji pobjednik biti HDZ BiH koji će, osim zadržavanja sadašnjih načelničkih pozicija, osvojiti i one koje do sad nije imao. Naprosto, stranka Dragana Čovića, a to pokazuje i ovo istraživanje, nema nikakvu konkurenciju na bh. teritoriju gdje većinski živi hrvatski narod. Podrška njihovim najbližim konkurentima, u odnosu na 11, 6 % podrške koje na nivou Federacije BiH ima HDZ BiH, stigli su tek na mršavih 1,1 u slučaju HDZ 1990, odnosno na 0,5 % koliko iznosi podrška NS Radom za boljitak obitelji Lijanović. 

Ni u drugim dijelovima BiH stanje nije dramatično drugačije u odnosu na javnu podršku aktuelnim vladajućim strankama. Naime, prema istraživanju u entitetu Federacija BiH SDA ima ubjedljivu prednost o odnosu na sve ostale sa 32,8 % podrške. Slijedi ih SBB-FahrudinRadončić sa 19,7 dok je na trećem mjestu, kao što smo već naveli, HDZ BiH sa 11,6%.To praktično znači da bi, prema ovom istraživanju, vladajuće stranke, da se izbori održavaju danas, osvojile oko 65 posto ukupnog broja glasova. Za razliku od stranaka desnice, na ljevici se nastavlja erozija podrške koja je počela još 2012. godine usljed „porodično-jaranskih“ sukoba između Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića. Posljedica tadašnjih svađa, a današnje medijski spinovane priče o ujedinjenju kreirane tokom kafanskih druženja čelnika DF-a i SDP-a, jeste i podatak iz istraživanja prema kojem Demokratska fronta sada uživa podršku od 8,1, a SDP BiH tek ponižavajućih 3,9 %. Tu negdje, na federalnom nivou,je i Naša stranka sa 2,4% podrške. To praktično znači da bi stranke takozvane socijalno-liberalne političke orjentacije ( da su slučajno jedinstvene kao što nikada neće biti) na izborima osvojile mršavih petnaestak posto glasova što, realno govoreći, nije dovoljno ni za ozbiljan opozicioni status. 

Možda bi se moglo polemizirati o naslovu ovog teksta samo kad bi SNSD Milorada Dodika zaista bio ono za što se lažno predstavlja, a predstavlja se, sjećamo se toga kroz gustu maglu, strankom ljevice. Budući da je svakom normalnom poznato da su se Dodik i ljevica odavno razišli, ovo istraživanje nam tek dokazuje da i u Republici Srpskoj aktuelna vlast uživa većinsku podršku. SNSD sa 30, 3, te njihovi koalicioni partneri iz Socijalističke partije RS sa 11,6%,  bez podrške „papaka“ ipak ne bi mogli formirati entitetsku vlast. Ali ovi izbori su lokalni, pa zato i ne treba podatke iz istraživanja primjenjivati na eventualni izgled vlasti na „republičkom“ nivou. SDS u istraživanju podržava 26,5% ispitanika što nakon dužeg vremenskog perioda predstavlja ozbiljno približavanje stranke Mladena Bosića DodikovomSNSD-u.

Podsjećamo, ovaj se postotak ne odnosi na sve partije aktuelnog Saveza za promjene u kojem je, osim SDS-a, i PDP koji samostalno u istraživanju uživa podršku od 8,3 posto. U konačnom zbiru postotaka dvije stranke,taj rezultat znači veću popularnost od SNSD-ove, ali je znatno manji u odnosu na ukupni koalicioni zbir Dodika i lidera socijalista Petra Đokića. I za kraj smo ostavili najveće iznenađenje ovog istraživanja, a to je Srpska napredna stranka Republike Srpske Hadži Jovana Mitrovića, koja uživa fantastičnih 9,4% podrške. Ovaj bivši bliski saradnik ratne zločinke Biljane Plavšić, ali i Milorada Dodika, nalazi se na čelu „sestrinske“ stranke srbijanskog premijera i najmoćnijeg političara u Srbiji Aleksandra Vučića. Međutim, to Hadži Jovana nije spriječilo da prošle sedmice uputi čestitku Vojislavu Šešelju „zbog pravedne presude nepravednog haškog suda“. Očigledno da SNS RS radi „i na struju i na baterije“, te se stoga u predstojećim mjesecima može očekivati dalji rast ove političke stranke koja je, valjda u nedostatku gorih rješenja, pronašla svoje mjesto među desničarski nastrojenim glasačima...