Ovu su stvari koje ne znate o osobama s invalidnitetom i poteškoćama, a MORALI biste!

Nedostatak znanja o osobama s invaliditetom i osobama s poteškoćama, te nepoznavanje pojmova i pravilnog nazivanja stvari može dovesti do diskriminacije i marginaliziranja ovih osoba. Svjesno ili nesvjesno, u svakodnevnoj komunikaciji, osobe s invaliditetom i osobe s poteškoćama  bivaju diskriminirane upotrebom pogrešnih pojmova koji premještaju fokus s osobe, kao pojedinca ili pojedinke, na njezin invaliditet, ističući tako samo jedan sloj identiteta te osobe koji vrlo često ne bi trebao biti u prvome planu i ne bi trebao određivati osobu. U borbi protiv diskriminacije i u borbi za izgradnju funkcionalnog i zdravog demokratskog društva, koje njeguje ljudska prava i njihovu univerzalnost, diskriminacija na osnovu stvari koje osoba nije birala, je najgori oblik diskriminacije i kao takav ''koči'' napredak cjelokupnog društva, ne samo osoba s invaliditetom. Zbog gore nabrojanih stvari predstavljamo vam smjernice koje su predložene kao standard za medije koji izvještavaju o osobama s invaliditetom, ali i za građane za upotrebu u svakodnevnoj komunikaciji.

Preporučuje se i izbjegavanje izraza osoba s posebnim potrebama, jer se na taj način ljudsko pravo u suštini svodi na individualnu potrebu osobe s invaliditetom, a ono to nije. Npr. osoba u kolicima nema potrebu da pristupi pošti, fakultetu ili bilo kakvoj zgradi, ona ima ljudsko pravo kao i svaka druga osoba da pristupi javnoj instituciji. Umjesto osobe s posebnim potrebama preporučuje se korištenje izraza osoba s invaliditetom ili osoba s poteškoćama. Također nisu prihvaćeni ni izrazi hendikepiran ili retardiran, te se preporučuje korištenje istog izraza kao i za prethodne primjere - osoba s invaliditetom ili osoba s poteškoćama.

Nekoliko praktičnih savjeta vezano za komunikaciju sa osobama s invaliditetom:

• Budite strpljivi i slušajte pažljivo.
• Koristite normalan ton.
• Nemojte da govorite ili završavate rečenicu u ime osobe s kojom razgovarate.
• Nikada nemojte da pitate ”šta vam se desilo”? Uzdržite se od radoznalosti.
• Oslovljavajte osobu s invaliditetom njenim ličnim imenom, bez persiranja samo ako se i drugima obraćate sa istom prisnošću odnosno ukoliko i druge prisutne ne persirate.
• Obraćajte se direktno osobi s invaliditetom (ne u trećem licu), i ako je u pratnji tumača ili pratioca. Nikada nemojte da pravite pretpostavke o tome šta bilo ko može da uradi (ili ne može!).
• Etikete ne govore ništa o ljudima, one samo pojačavaju stereotip da je osoba s invaliditetom “bolesna” i zavisna od ljekara.
• Ako morate da pominjete stanje neke osobe, recite “osoba koja ima epilepsiju ili dijabetes, osoba s Down sindromom”.
• Nemojte da vam bude neprijatno pri korišćenju uobičajenih izraza koji bi se mogli dovesti u vezu sa nečijim invaliditetom, na primjer, “Vidimo se kasnije” ili slično.
• Izbjegavajte upotrebu jezika koji sugeriše da su osobe s invaliditetom uvijek slabe ili zavisne od drugih, ili koji bi ih predstavio kao objekte sažaljenja, kao naprimjer „pati od...”, „vezan za ...”, „ovisan od...”, „štićenik...” ili „žrtva ...”.

Izvor: ''Kodeks o načinu predstavljanja osoba s invaliditetom u medijima''