Umjetnost u modi
Umjetnost u modi
Koketiranje između mode i umjetnosti sve je prisutnije.Danas u svijetu djeluje velik broj kreativaca čiju modu s punim pravom možemo postaviti na pijedestal umjetnosti, a trend je sramežljivo počeo prodirati i na naše prostore. Postavlja se teško pitanje, koji odjevni predmet zaslužuje muzejski status i kako ga može zadobiti, budući da politika otkupa modne umjetnosti još ne postoji. Ipak, moda nije nikada djelovala aktuelnije.
Modni dizajn koristi jezik umjetnosti, no i umjetnost koristi jezik mode – smatra profesor mode Tonči Vladislavić.
Umjetnici u službi mode često rade na dva kolosijeka: odjeću koja zadovoljava imperativ nosivosti i onu koja je isključivo umjetnost, i ne mora nužno biti nošena.
Umjetnik s Kipra s boravištem u Londonu, Hussein Chalayan, najcjenjenije je ime u oblasti umjetnosti i mode na međunarodnoj sceni. Za svoje poznate haljine koje se pretvaraju u stolove navodi kako sigurno nije mislio da će ih netko nositi, nego kako je riječ o prenošenju ideje, dakle konceptualnom pristupu. Hussein Chalayan, višestruko nagrađivani dizajner koji živi u Londonu, rođen je 1970.godine na Kipru u gradu Nikoziji, koji je po sredini podijeljen na grčku i tursku stranu, što ga čini jedinstvenim u Evropi. Naslijeđe i tradicija su ono što on često ističe kao svoje polazište.
Razbijao je haljine na sceni, a stavove je izražavao golim manekenkama s feredžama različitih veličina. Najpoznatiji je po haljinama koje se pretvaraju u stolove i obrnuto. U njegovim haljinama vidljiv je utjecaj antropologije, filozofije, arhitekture, videa i instalacije. Iako je Chalayan po mnogima ispred svog vremena, struka ga je na vrijeme prepoznala, što nije slučaj s japanskom dizajnericom Kawakubo. Njezini su prvi nastupi na Zapadu proglašeni odvratnim, a zbog tamnih boja dobila je nimalo laskav naziv – Hirošima šik. No, dok je u 80-im bila odvratna, u naše vrijeme se smatra ikonom. Prebacuje se na boju u trenu kad smatra da crna počinje gubiti na težini. Njezina je poznata izjava:“Crveno je nova crna”. Moda kao statusni simbol interpretirala se i prije u historiji, naravno, na drukčiji način.
Mnogo se toga uključilo u modeliranje i deformiranje ženskog tijela: steznici, košarice, umeci, jastučići, razne žičane konstrukcije, visoke potpetice... a sve kako bi se ženama nametnuo poželjan način držanja, hodanja i izgled. Danas, dok napredak tehnologije buja, čovjek sa svim svojim produžecima počinje nalikovati kiborgu, i moda, nažalost, putuje u retro smjeru. Kada dizajn odjeće zakorači u domenu produkt-dizajna, estetika više nije osamljena vrijednost.
Autori stoga nude novi dizajn odjeće koji je namijenjen zaštiti najosjetljivijih dijelova ženskog tijela.Oni koji posjećuju izložbe avangardnih umjetnosti, koji kupuju “nerazumljivu” skulpturu ili sudjeluju u happeningu, obučeni su i našminkani po modnim kanonima, nose traperice ili potpisanu odjeću, češljaju se ili šminkaju po modelu Ljepote koji nude patinirane revije, film, televizija, dakle, masmediji. Oni prate ideal Ljepote koji nudi svijet komercijalne potrošnje, onaj protiv kojeg se više od 50 godina borila umjetnost avangarde.