Šta je SINDROM X ili POLIMETABOLIČKI SINDROM?
Šta je SINDROM X ili POLIMETABOLIČKI SINDROM?
Europljani govore o metaboličkom ili polimetaboličkom sindromu, a Amerikanci o sindromu X ili sindromu inzulinske rezistencije (IRS), ali svi se slažu da su bolesnici s tim sindromom jako ugroženi od bolesti srca i krvnih žila.
Četiri glavne karakteristike ovog sindroma su:
- pretilost gornjeg dijela tijela (androidni odnosno muški oblik pretilosti u obliku jabuke za razliku od tzv. ženskog u obliku kruške),
- poremećaj iskorištavanja glukoze u ćelijama,
- povećana koncentracija triglicerida u krvi i
- povišen krvni pritisak.
Osnovna karakteristika sindroma X je to što se metabolički poremećaji ne javljaju pojedinačno kao što se nekad smatralo, nego istovremeno i tako zajedno povećavaju rizik za pojavu koronarne bolesti.
Pretilost
Stanje koje sasvim sigurno pridonosi povećanju krvožilne ugroženosti jest pretilost. U nastanku pretilosti, kao i u nastanku sindroma inzulinske rezistencije, važni su i neki endokrini poremećaji. Povećani omjer struk/bokovi povezan je sa smanjenim stvaranjem spolnih hormona, kao što je testosteron u muškaraca, i sa smanjenim lučenjem hormona rasta. Te hormonske promjene vjerojatno izazivaju jače nagomilavanje potkožne masti.
Dislipidemija
Za sindrom X nije karakterističan samo jedan poremećaj razine lipida, nego se govori o dislipidemiji, pod kojom se podrazumijevaju prvenstveno povišene vrijednosti triglicerida u krvi, ali i snižene razine "zaštitnog" HDL-holesterola. U nastanku koronarne bolesti lipoproteini male gustoće djeluju zajednički s poremećajima u zgrušavanju krvi i metaboličkim poremećajima.
Povišeni krvni pritisak (hipertenzija)
Hipertenzija je jedan od najvažnijih faktora u sindromu X. Hipertenzivne su osobe jače otporne na inzulin i imaju veće vrijednosti inzulina od osoba koje imaju normalne vrijednosti krvnog pritiska, a postoji i pozitivna veza između stepena hipertenzije i stepena inzulinske rezistencije. Za inzulin se pokazalo da utiče na brojne procese koji sudjeluju u regulaciji krvnog pritiska.
Ciljna skupina bolesnika
Ciljna skupina bolesnika sa sindromom inzulinske rezistencije ili polimetaboličkom sindromu su ovi bolesnici:
- bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2
- bolesnici s povišenim vrijednostima krvnog pritiska
- bolesnici s abdominalnim oblikom pretilosti
- bliski rođaci bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
- članovi porodice mršavih bolesnika s hipertenzijom
- članovi porodice bolesnika s povišenim vrijednostima triglicerida u krvi.
Liječenje
Smanjenje tjelesne mase, odnosno dijeta, prva je mjera u liječenju sindroma X protiv kojega se treba boriti istovremeno na više razina. Umjerena smanjenja tjelesne mase, pogotovo ako su kombinirana s tjelesnom aktivnošću, značajno djeluje na ublazavanje pretilosti, povećanje zaštitnog holesterola, te smanjenje krvnog pritiska.
Fizička aktivnost je odmah na drugom mjestu među alternativnim oblicima liječenja dislipidemije. Međutim, nije svejedno kakav se oblik tjelesne aktivnosti primjenjuje. Potrebno je barem dva puta sedmično, a optimalno tri puta po najmanje pola sata, odnosno još bolje 45 minuta baviti se neprekidnom tjelesnom aktivnošću. Treba se baviti takozvanim sportovima ustrajnosti, kao što su trčanje, brzo hodanje, plivanje i vožnja bicikla. Naporni sportovi, u kojima se aktivnost odvija samo povremeno, kao što su nogomet ili dizanje utega, nisu dovoljno uspješni. Osim toga, treba paziti i na treniranost, odnosno fizičku kondiciju, pa i na dob.
Od lijekova su na prvom mjestu fibrati, a također i lijekovi koji snizuju holesterol tzv. statini. U osoba koje istodobno imaju i šećernu bolest neovisnu o inzulinu (to su naime često pretile osobe) glavni je lijek bigvanid metformin. Tijazolidindioni (pioglitazon, rosiglitazon) poboljšavaju osjetljivost na inzulin aktiviranjem nekih gena uključenih u sintezu masti i metabolizam ugljikohidrata. Kada se koriste sami, ne izazivaju hipoglikemiju. Rosiglitazon, pokazuje učinkovitost u kontroli koncentracije glukoze bez utjecaja na hipoglikemiju.