Zatvor iz pakla: Čelija predviđena za 19, a u njoj se nalazi 86 ljudi

Prije nego uspijete vidjeti ćeliju, namirisat ćete je. Jer nemoguće je da se fini miomirisi šire prostorijom predviđenom za 19 ljudi u kojima se gura 89 muškaraca.

Kreveti na sprat su poslagani na tri nivoa, a u jednom uglu se nalaze toalet i hladan tuš. No zatvorenici su često primorani koristiti kantu.

Kad je ljeto, ovdje se "umire" od vrućine, dok se zimi ljudi smrzavaju. Ako imaju sreće, zatvorenici izlaze na zrak jednom sedmično, a gotovo neprestanu traju epidemije kožnih oboljenja, te se brzo šire bolesti poput tuberkuloze.

Najgore od svega jest što nijedan od ovih muškaraca nije osuđen.

"Užasno je kad po noći ljudi moraju ležati jedne uz druge na podu. Životinje bi tako mogle živjeti, ali ne i ljudi", jada se Clive, koji ovdje boravi već 26 mjeseci i iščekuje početak suđenja.

Neki ovdje završe zbog beskrajnih pomicanja datuma suđenja, neki jer si ne mogu priuštiti kauciju (koja ponekad iznosi svega pet dolara), a neki jer su stranci koji čekaju izručenje svojim domovinama.

"Mi ih ne pozivamo da ovdje dođu kao u popravnu ustanovu, nego tu završe jer su počinili zločine", kaže Cecil John Jacobs, voditelj ovog pritvora u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici.

S druge strane, posmatrači napominju da su ovo endemski problemi koji prikazuju u kolikoj je krizi kaznenopravni sistem u državi.

"To je problem koji traje već 20 godina i nema rješenja na vidiku. Uslovi su užasni, a i pogledajte koliko ljudi zatvaraju", kaže Clare Ballard, advokat koja s Pravnicima za ljudska prava tuži vladu Južnoafričke Republike.

Ulaz u Pollsmoor zatvor dočekuje posjetioce i zatvorenike kao "mjesto novih početaka". S obzirom na to da se nalazi u blizini luksuznih vinograda, ovaj kompleks djeluje neprimjereno lokaciji na kojoj se nalazi.

Otvoren je početkom 1960-ih godina, a najpoznatijeg zatvorenika primio je 1982.

Moderno lice primitivnog srca

Nelson Mandela, koji je boravio ovdje, opisao je tad zatvor kao mjesto "modernog lica, ali primitivnog srca". On je s nekolicinom vodećih političara bio u posebnoj ćeliji, te se nisu smjeli družiti s ostalim zatvorenicima kako ne bi uticali na njih.

I u ono vrijeme su uslovi bili toliko loši da je Mandela obolio od tuberkuloze, a Jacobs - koji je tad radio kao čuvar - tvrdi da su ondašnji zatvori dizajnirani kako bi slomili, a ne rehabilitovali crne zatvorenike. Nažalost, 20 godina nakon ulaska u demokratiju, situacija se nije nimalo promijenila.

Na drugom spratu su smješteni članovi bandi, navodno kako ne bi uticali na mlađe zatvorenike, iako pritvorenici tvrde da oni i tako upravljaju cijelom institucijom. Tako kontrolišu pristup hrani, upraviteljima, pa čak i tome ko će dobiti pravo udahnuti svježi zrak.

Athenkosi Myoli je višestruki prijestupnik koji se u Pollsmooru već osjeća kao kod kuće, a pridružio se bandi 26s ubrzo nakon hapšenja.

"Silovali su jednog od muškaraca u mojoj ćeliji, jer se želio pridružiti toj bandi. Osjećao sam se kao da tu pripadam i želio sam zaštitu. Prije nego sam se pridružio bandi, spavao sam na podu i koristio stare deke, no kasnije sam dobio krevet."

Bande su toliko uticajne, da su proširile uticaj i izvan zatvora. Isto tako, mnogi pritvorenici dođu nevini u zatvor ili krivi zbog manjih prekršaja, da bi na kraju počinili takve zločine da im tokom boravka u zatvoru kazna bude promijenjena u doživotnu.

Jacobs pokušava smanjiti broj zatvorenika, te pokušava onima koji su unutra pomoći da što prije završe pred sudom i odsluže kaznu. "Ali ako ih 400 danas i izađe van, već sutra će ih doći 500. Danas imamo 4284 pritvorenika, a predviđeno je dovoljno mjesta za 1619."

Drugim riječima, zatvor često funkcioniše na 300 posto kapaciteta, a koliko god to zvučalo grozno, realnost je puno gora, piše CNN.