Koje su to zarazne bolesti koje se prenose zagađenom hranom?

Zarazne bolesti koje se prenose zagađenom hranom su čest problem koji ugrožava milione života na svijetu.

Kakve su to bolesti?

Moguće je da osobe zaražene mikroorganizmima iz hrane nemaju nikakve simptome, ali isto tako mogu razviti simptome blagog crijevnog poremećaja do teške dehidracije, krvavog proljeva i smrti.  Stafilokokno trovanje hranom uzrokovano je enterotoksinima bakterije stafilokoka. Neki uzročnici uzrokuju zakašnjeli nastanak probavnih poteškoća (salmonele, šigele,Yersinia enterocolitica, Campylobacter, Escherichia coli, Vibrio parahemolyticus, Clostridium difficile).

Stafilokokno trovanje hrane se najčešće javlja  u tokom toplijih dana u godini na izletima, proslavama ili tamo gdje se okuplja veći broj ljudi. Simptomi stafilokoknog trovanja  se javljaju dva do tri sata nakon obroka, a manifestuje se povraćanjem, grčevima u stomaku, ili proljevom. Drugi simptomi uključuju temperaturu i treskavicu, slabost i glavobolju. Druge bolesti koje se prenose hranom uključuju bakterijske uzročnike, botulizam i trovanje školjkašima.

Enterohemoragijska infekcija Escherichijom coli (E. coli)

Neškodljive vrste ove bakterije, koja može izazvati proljev, se normalno nalaze posvuda u prirodi, uključujući i probavni trakt ljudi i drugih kralježnjaka. E. Coli je često uzročnik probavnih i mokraćnih infekcija. Posebno opasna vrsta E. Coli je enterohemoragijska ili skraćeno EHEC, koja se povezuje sa epidemijama nakon konzumiranja nedovoljno pečenog mljevenog mesa, nepasteriziranog jabučnog octa ili jabukovače, salate, salame ili nepasteriziranog mlijeka. Ovaj soj E. coli stvara toksine (otrove) po strukturi i učinku slične toksinima šigele (uzročnik proljeva, tj. dizenterije). Ti toksini mogu uništiti sluznicu crijeva, uzrokovati anemiju, grčeve u želucu, krvave stolice i ozbiljne komplikacije nazvane hemolitičko-uremički sindrom (HUS). HUS u konačnici može dovesti do zatajenja bubrega. Djeca su posebno osjetljiva na ovu komplikaciju.

SALMONELOZA

Salmoneloza je infekcija  koju uzrokuju bakterije Salmonellae, a sve je češća u razvijenom svijetu. Ova bakterija uzrokuje akutnu bol u trbuhu s iznenadnom glavoboljom, temperaturom, proljevom, mučninom ili povraćanjem.  Može se proširiti krvlju iz crijeva do drugih organa. Kod nekih ljudi infekcija može postati hronična, bez nekakvih posebnih simptoma. Ti ljudi mogu biti izvor zaraze za okolinu. 

Infekcije Campylobacterom

Kampilobakterioza je uzrokovana bakterijom - campylobacter (npr. Campylobacter jejuni, C. fetus), a manifestuje se kroz ove infekcije: upala tankog crijeva, proljev, mučnina, povraćanje, umor i temperatura. Najčešći izvor infekcije kod ljudi su goveda i perad, ali i štenad, mačići, ovce, glodavci te ptice koje također mogu biti spremišta bakterija. Većina ljudi obolijeva prilikom rukovanja sirovom peradi ili hraneći se sirovim ili nedovoljno kuhanim mesom peradi. Kod malog se broja ljudi s kampilobakterom može razviti Guillain-Barreov sindrom (GBS) ili akutna paraliza (motorička slabost u nogama koja se širi prema rukama). 

Infekcija shigellom

Šigeloza uzrokuje krvavi proljev, temperaturu, mučninu, povraćanje i grčeve. Četiri šigele uzrokuju bolest: Shigella dysenteriae, S. flexneri, S. boydi i S. sonnei. S. dysenteriae tip 1, kao i EHEC, stvara shiga-toksin koji može dovesti do hemolitičko-uremičkog sindroma, opasnog po život. Epidemije šigeloze često se javljaju u tropskim ili umjerenim klimatskim područjima, naročito u uvjetima velikih gužvi i slabe sanitacije kao što je to u izbjegličkim logorima, gdje je osobna higijena slaba. S. sonnei je najčešća vrsta šigele u razvijenim zemljama. Tamo gdje postoji epidemija jedini značajni nosioci su ljudi. Šigele se općenito prenose fekalno-oralnim putem. Kao i EHEC, infektivna doza kod ljudi može biti samo 10 mikroorganizama. Radnici koji rade u kuhinjama, a zaraženi su šigelom mogu uzrokovati epidemije u restoranima.

Koji su SIMPTOMI?

o    proljev (vodenast, a često i krvav u slučaju E. coli i šigele)
o    temperatura (38-39 C)
o    mučnina
o    povraćanje
o    bolovi i grčevi u trbuhu
o    slabost (može i ne mora biti prisutna)
o    glavobolja (može i ne mora biti prisutna)

Simptomi obično jenjavaju nakon 2-5 dana bez posljedica. Neke bolesti - AIDS, smanjena količina kiseline u želucu, prethodna operacija na želucu i upalna bolest crijeva - čine bolesnika sklonijim težem obliku bolesti.

LIJEČENJE

Enterohemoralgična infekcija Escherichijom coli

Provodi se nadomjesna terapija. Nekoliko izvještaja govori o tome da nema koristi od antimikrobne hemoterapije. Korištenje kombiniranog antibiotika trimetoprima i sulfometoksazola može povećati učestalost hemolitičko-uremičkog sindroma (HUS). Ne preporučuju se antidijaroici (sredstva protiv proljeva) kao loperamid ili narkotici jer usporavaju izlučivanje bakterija. Preporučuje se intravenozna rehidracija izotoničnom fiziološkom otopinom.

Salmoneloza

Liječenje nekompliciranog gastroenteritisa prvenstveno je nadomjesno. U stvari, antibiotska terapija može produžiti bolest i uzrokovati hronično stanje. Mjere samoliječenja kako bi se izbjegao gubitak tekućine uključuju uzimanje otopina elektrolita na usta (oralna rehidracijska sol) radi nadomještanja tekućine izgubljene proljevom. Ljudi koji ne mogu primati tekućinu na usta zbog mučnine (posebno mala djeca) trebaju medicinsku skrb i nadoknadu tekućine intravenskim putem. Salmonela vrućica se u odraslih liječi antibioticima kao što su fluorokinoloni (npr. ciprofloksacinom). Kod djece se primjenjuje kombinacija trimetroprima sa sulfometoksazolom (12-14 dana).

Infekcije izazvane kampilobakterom

Infekcija se obično rješava sama po sebi, ali simptomi dobro reagiraju na antibiotsku terapiju azitromicinom, eritromicinom ili ciprofloksacinom. Mjere samoliječenja radi izbjegavanja dehidracije uključuju oralne otopine elektrolita kako bi se nadomjestila tekućina izgubljena proljevom.

Infekcije šigelom

Kod ove infekcije daju se antibiotici jer oni skraćuju trajanje bolesti i smanjuju stopu recidiva. Prirodni tok bolesti je 2-3 dana. Cilj liječenja je nadomjestak tekućine i elektrolita (soli i minerala) koja je izgubljena proljevom. Općenito se ne daju lijekovi protiv proljeva, kao npr. loperamid jer oni mogu produžiti infekciju. Mjere samoliječenja kako bi se izbjegla dehidracija uključuju uzimanje otopine elektrolita na usta radi nadomještanja tekućine izgubljene proljevom. Ljudi koji uzimaju diuretike (lijekove za izmokravanje) trebaju biti posebno pažljivi kod proljeva i ponekad po preporuci liječnika prekinuti ovu terapiju.