Anksiozni poremećaji

Šta su to ANKSIOZNI POREMEĆAJI?

Osobe sa anksioznim poremećajima doživljavaju prekomjernu zabrinutost i napetost, imaju pretjerana i nerealna sjećanja koja utiču na njihove živote, odnose sa ljudima i postignuća na poslu ili u školi, te nastoje da izbjegnu situacije koje mogu dovesti do pojave simptoma.

Koji su UZROCI?

Po svemu sudeći, nastanak anksioznih poremaćaja je rezultat kompleksne interakcije genetskih, bioloških, razvojnih i drugih faktora kao što su npr. socioekonomski faktori i stres na radnom mjestu. Predloženo je mnoštvo različitih teorija koje objašnjavaju kako navedeni faktori doprinose razvoju ovog poremaćaja. Prva teorija je iskustvena: ljudi mogu naučiti svoj strah nakon početnog neprijatnog iskustva kao što je ponižavajuća situacija, fizičko ili seksualno zlostavljanje, ili samo prisustvovanje nekom nasilnom činu. Druga teorija je da ljudi predviđaju da će ishod određene situacije biti po njih poražavajući. Treća teorija se usresređuje na biološke osnove. Istraživanja sugerišu da amigdala, struktura koja se nalazi duboko unutar mozga, služi kao komunikacijska centrala koja signalizira prisustvo prijetnje i okida odgovor u vidu straha ili zabrinutosti.

Koji su SIMPTOMI?

Osnovni simptomi anksioznih poremećaja mogu biti:

- intenzivna i dugotrajna osjećanja straha i nelagodnosti koja se javljaju nevezano za neku stvarnu prijetnju ili opasnost
- osjećanja straha i nelagodnosti koja utiču na normalno svakodnevno funkcionisanje.

VRSTE ANKSIOZNIH POREMEĆAJA

Generalizovani anksiozni poremećaj uključuje zabrinutost zbog različitih događaja ili aktivnosti, uz simptome zamora, oslabljenja koncentracije.

Specifična fobija

Strah od prepoznatljivih objekata ili situacija kao što su letenje, visina, životinje.

Posttraumatski stresni poremećaj

Ovaj poremećaj je izazvan zastrašujućim iskustvom tokom koga je postojala prijetnja fizičkim povrijeđivanjem ili je do njega i došlo (silovanje, zlostavljanje, rat)

Opsesivno-kumpulzivni poremećaj

Opsesije ili prisilne misli su stalne ideje, porivi ili slike koje se nameću protiv volje. Kompulzije  ili prisilne radnje su ponavljajuća ponašanja ili mentalne radnje koje se javljaju kao odgovor na prisilne misli.

Panični poremećaj

Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok manji broj ljudi razvije panični poremećaj. Napad panike se od paničnog poremećaja razlikuje po tome što su napadi panike spontani i neočekivani, barem u početku, dok je za panični poremećaj karakteristično da pacijenti predosjećaju i brinu zbog sljedećeg napada.

LIJEČENJE

Blagovremeno prepoznavanje i adekvatan tretman pomažu da se spriječe sekundarni poremećaji kao što su depresija i zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci. Skorašnji pregled anksioznih poremaćaja ukazuje da bi efikasno liječenje uključivalo terapiju lijekovima (antidepresivima, anksioliticima) i kognitivno-bihejvioralnu terapiju koja pomaže ljudima da svoje misli o svemu onome što ih prekomjerno brine preobraze u racionalnije ideje.