Da li će nova tehnologija dokinuti izbjeglice, ratove i prirodnu smrt?
Tema ovogodišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) bila je Četvrta industrijska revolucija. Pa ipak, neki podnaslov koji bi opisao cijeli događaj je svakako trebao biti: “O robotima i izbjeglicama.” Iako je mnogo panelista bilo fokusirano na tehnološka čuda bliske budućnosti, drugi su isticali nesposobnost svijeta da se pozabavi najstarijim problemima čovječanstva: kako nahraniti, udomiti i pružiti pomoć ogromnim poplacijama koje su oružani konflikti izgnali iz njihovih domova i država.
Prva industrijska revolucija je uslijedila nakon izuma parne mašine i mehanizirane proizvodnje, druga je bila potaknuta elektrifikacijom i masovnom proizvodnjom, dok je treća digitalna revolucija koja započela 1960-tih izumom kompjutera, poluprovodnika i interneta.
Prema mišljenju direktora WEF-a Klausa Schwaba, Četvrta industrijska revolucija počinje uprao sada i” karakterizira je sveprisutni mobilni internet, kao i sve manji i moćniji senzori koji postaju jeftiniji, kao i vještačka inteligencija. Odigrava se u svijetu u kojem virtualni i fizčki sistemi učestvuju u proizvodnji, uslugama, te postaju dijelovi samoga ljudskoga tijela.”
WEF-ovi programi su uključivali panele o robotici, biotehnologiji, nanotehnologiji i svemirskim putovanjima. Londonski Muzej Victoria and Albert je kreirao interkativnu izložbu zvanu “U ovo vrijeme u budućnosti”. Obuhvatala je šest scenarija moguće budućnosti, uključjući svijet u kojem se trodimenzionlne projekcije ljudskih lica mogu kreirati od jednog djelića DNA, zgrade prekirevne steljom koja vrši fotosintezu, udišći karbon dioksid i oslobađajući kisik, svijet u kojem je moguće pobijediti smrt, za one koji donesu odluku da budu kriogenski sačuvani.
Drugi su se izlagači fokusirali na urgentnije trenutne probleme. Mogli ste zapravo iskusiti kako je to biti izbjeglica i to putem sistema simulirane stvarnosti kreirane od strane Fondacije Crossroads u kojoj nosite hidžab i provodite 75 dana dožvljavajući “tretman” kakav dobijaju izbjeglice, susrećući se sa srceparajućim sudbonosnim izborima. Mnoge od izbjeglica zapravo još uvijek žive u svijetu koji je jedva prošao kroz fazu Druge industrijske revolucije. Natrpani na splavove, prepušteni na milost i nemilsot valovima, spavaju na podovima željezničkih stanica.
Pa ipak, brojne su izbjeglice koje su ovog ljeta preplavile Evropu, primarno iz Sirije, imale su pristup bežičnom mobilnom internetu koji je svakako dio Četvrte industrijske revolucije. Mnogima su na njihovom putu od pomoći bile društvene mreže koje su im bile dostupne preko pametnih telefona.
Michel Bauwens, osnivač Peer-to-Peer Fondacije opisao je 2015. kao godinu u kojoj su milioni izbjeglica bili “organizovani zahvaljujući društvenim mrežama, posebno putem tajnih Facebook grupa, preko kojih su se mnogi građani, putem peer-to-peer mreža mogli organizovati kako bi im pomogli.” Ove su “Facebook izbjeglice” kako ih je štampa uskoro prozvala, koristile ovu platformu ne samo da se koordiniraju sa krijumčarima, već i kako bi pomogli jedni drugima.
Prema podacima koje je iznela zvaničnica UNHCR-a Alessandra Morelli, desetine hiljada sirijskih izbjeglica koje stižu na Lezbos “znaju tačno kamo treba ići i sa kim trebaju razgovarati. Znaju i šta teba kupovati. Facebook postovi su ih obavijestili kakve šatore da kupuju, kojim putevima da se kreću i kojim taktikama da se koriste, kao što je npr. bušenje gumenih čamaca kojima doaze, kako ih grčke vlasti ne bi mogle deportovati izvan teritorijalnih voda.
Preostaje, dakako, pitanje, da li roboti ili mirko senzori osposobljeni za sekvenciranje gena mogu pomoći izbjeglicama da se integriraju u, prema njima vrlo neprijateljsko, evropsko društvo, odnosno omogućiti im da se vrate kući? Trebao bi da je vrlo lako obilježiti ih i pratiti na različite načine. Napokon, indijska vlada je uključila gotovo milijardu svojih građana u bimetrijski identifikacijski program koji se bazira na skenu očiju.
Kombinujući iris identifikaciju sa novim telefonima (koje je na tržište već izbacio Microsoft) koji imaju i funkciju utvrđivanja identiteta svojih korisnika, svaka će od izbjeglica, koristeći bilo koji socijalni medij, putem svoga smartfona graničnim službama signalizirati svoju lokaciju.
Budući da EU nastoji pooštriti svoju graničnu sigurnost kako bi sačuvala slobodu kretanja vlastitih građana u okvirima svojih unutrašnjih granica, lociranje i pronalaženje izbjeglica i ekonomskih migranata prije nego što stupe na evropsko tlo bi moglo postati prioritet.
Upkos problemima koji ovakvo praćenje nanosi građanskim slobodama, ni jedna tehnologija neće biti dovoljna kako bi se uspješno riješio problem konflikata zbog kojih milioni ljudi traže pribježište izvan svojih zemalja. Historijski gledano, očigledno je da smo bili daleko genijalniji u razvijanju novih tehnologja za njihovo ubijanje nego onih za njihovu zaštitu.
U ranoj fazi sirijskog građanskog rata, vlada predsjednika Bashara al-Assada je tvrdila da su mnoge slike zločina koje je opozicija postavljala na društvene mreže lažne. Stoga bi bilo uputno razviti platformu Ujedinjenih nacija kojom bi se verificirale procedure za osiguravanje autentičnosti postavljenih fotografija i video materijala. Međutim, ni jedna tehnologija neće nadomjestiti nedostatak političke volje određene vlade za odgovornošću. Na isti način nijedna tehnlogija ne može utjecati na zaraćene strane na mirovne pregovore. Čak je i korištenje atomske bombe koja jeste prisilila Japan na predaju i okončala Drugi svjetski rat ovisila o volji Harija Trumana da je iskoristi.
(Autorica je bivša direktorica za planiranje politika u SAD State Departmentu, predsjednica i CEO think tanka Nova Amerika i profesor emeritus političkih nauka i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Princeton.)