Analiza vojnih snaga Srbije i Hrvatske: Evo ko posjeduje oružja od kojih podrhtava tlo

BALKAN BURE BARUTA! Trka u naoružanju na Balkanu iz dana u dan je sve veća, a dolaskom potpredsjednika Vlade Rusije i čovjeka od najvišeg povjerenja Vladimira Putina Dimitrija Rogozina u Beograd ponovo su krenule priče o dolasku borbenih mašina iz Rusije u Srbiju i upoređivanja naoružanja koje imaju Hrvati i Srbi!

Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da Rusija ekspresno izručuje Srbiji raketni sistem S 300, a želje svih Srba dodatno su podgrijane kada je potpredsjednik Vlade Rusije uručio maketu ovog naoružanja premijeru Srbije Aleksandru Vučiću. Ipak ovaj odbrambeni štit ostaće još, kako saznaje Telegraf.rs neko vrijeme srbijanski san, a mnogo je realnije da Vojska Srbije bude naoružana s dva ruska borbena sistema "uragan" i "smerč".

Polemika vrha vlasti Srbije i Hrvatske otvorila je pitanje koliko je moćno ariljerijsko-raketno oružje koje se spominje u izjavama političara. Srbijanske firme razvijaju rakete dometa i do 200 kilometara, a proizvode dometa od 60. Hrvatska planira nabavke raketa, s potencijalno najvećim dometom od 300 kilometara. Haubice su istog kalibra i praktično istog dometa.

Haubice, topovi i rakete zemlja-zemlja po vojnoj terminologiji svrstavaju se u rod artiljerije. U miru dalekometni artiljerijsko-raketni sistemi služe za odvraćanje od potencijalnog napada, a u ratu za uništenje važnijih grupnih ili pojedinačnih ciljeva.

Iako se još ne koristi u Vojsci Srbije, srbijanska odbrambena industrija ima u ponudi rakete R-267 dometa 60 kilometara, s bojevom glavom od 115 kilograma, a radi se na povećanju dometa ove rakete na 95 kilometara. Nezvanični podaci govore da postoji projekat rakete dometa 200 kilometara.

Vojska Srbije je 2015. godine završila razvoj sistema "morava" koji ispaljuje rakete dometa od osam do 40 kilometara i ima inercioni sistem navođenja, inače otporan na elektronsko ometanje.

"Moravu" su dizajnirali inženjeri Vojno-tehničkog instituta na osnovu zahtjeva Vojske Srbija i u skladu s ratnim iskustvima, a osim dijelova elektronike, sve ostalo ili čak 98 odsto sistema prave firme iz Srbije.

Razvoj "morave" koštao je milion eura u šta su uključeni proizvodnja nekoliko desetina raketa različitog kalibra, jednog kompletnog sistema i usluge inženjera i tehničara.
"Morava" je montirana na kamion FAP, i napravljena je za borbu "udari i bježi" – što je karakteristična taktika za vojske manjih zemalja kao što je Srbija. U slučaju kvara, posada "morave" može ručno da nišani i ispaljuje rakete.

Sistem MLRS M-270 koji planira da nabavi Hrvatska, ispaljuje rakete dometa 32 do 60 kilometara ili taktičke balističke rakete dometa do 300 kilometara.

Ovaj sistem, za sada koriste SAD i zemlje koje imaju mnogo novca ili moćne susjede, kao što su Finska, Grčka, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati ili Tajvan. M-270 ispaljuje rakete s jedinačnim i kasetnim bojevim glavama, kao i nosače protivtenkovskih mina.

Ukoliko želi precizno oružje, Hrvatska će morati da plati njihovu modernizaciju više od dva miliona dolara po sistemu za ispaljivanje raketa sa satelitskim GPS navođenjem i još 240 miliona dolara za 150 raketa, koliko je platila Finska.

Inače taktičke balističke rakete dometa 300 kilometara s bojevom glavom od 230 kilograma, koštaju oko dva miliona dolara po komadu.

Nije poznato kada će i u kojoj konfiguraciji ovaj sistem ući u operativnu upotrebu hrvatske vojske, kao i kako će nabavljati rezervni dijelovi. Planira se nabavka jednog bataljona MLRS M-270 s ukupno 16 lansera.

Iako manjeg dometa, mnogo racionalnije i jeftinije za upotrebu su samohodne haubice. Hrvatska je potpisala ugovor o kupovini njemačkih haubica PzH-2000, dok Srbija pravi "nore" B-52 i obje u kalibru 155 milimetara.

Prema najavama premijera Aleksandra Vučića iz jula 2015. godine Vojska Srbije će ove godine dobiti šest nora, a 2017. još 12, tako da će do 2018. godine imati ukupnu 18 haubica – ili po vojnoj kvalifikaciji jedan bataljon.

"Nora" je montirana na kamion marke "Kamaz" s osam točkova, veoma je mobilna i oklopljena. Težina "nore" je 35 tona što je u ravni sa sličnim rješenjima u svijetu.

Granate za "noru" kalibra 155 milimetara srbijanske firme i one su dometa od 42 kilometra do 56,2 kilometra za granatu s raketnim motorom. Naravno, Srbija može i da kupi granate na svjetskom tržištu.

S druge strane, hrvatska, odnosno njemačka haubica PzH-2000 teži 56 tona. Montirana je na oklopno vozilo na gusjenicama što je prednost za kretanje van asfalta, ali je velika težina problematična za močvarno i raskvašeno zemljište, kao i mostove i transport željeznicom.

Planira se nabavka dvije čete "pancera" s ukupno polovnih 12 haubica, a puna operativnost se prema najavama hrvatske vojske očekuje do 2019. godine.

Granate za PzH-2000 Hrvatska će moći da kupi na svjetskom tržištu, a najveći domet granata koje trenutno postoje na tržištu je oko 56 kilometara. Zanimljivo je hrvatska vojska tvrdi da je domet PzH-2000 čak 80 kilometara, dok njemačka vojska na zvaničnom sajtu navodi 40 kilometara.

Inače, rekordnu daljinu pogodka u borbenim dejstvima za haubice kalibra 155 milimetara postavili su američki marinci granatom "Ekskalibur" 2012. godine u Afganistanu i on iznosi 36 kilometara.

Inače cijena jednog "Ekskalibura" koji ima satelitsko GPS navođenje je od 100 do 258 hiljada dolara, u zavisnosti od količine koja se poručuje.

I Srbija i Hrvatska u brigadama kopnene vojske imaju zastarjele sovjetske samohodne haubice 2S1 "gvozdika" ( rus. karanfil) kalibra 122 milimetara. Hrvatska za sada ne planira zamjenu za "gvozdike" dok Srbija uveliko radi na razvoju samohodne haubice SORA u kalibru 122 milimetara.

Projekat radi Vojno-tehnički insitut i suština sistema je da se haubica D-30J, koju vojska drži kao ratnu rezervu, montira na kamiona s brojnim savremenim elektronskim sistemima.

Haubice manjeg kalibra su jeftinije i mobilnije i zato ih vojske velikog broja zemalja. Imaju maksimalni domet oko 20 kilometara, što se u praksi pokazalo kao dovoljno za većinu borbenih zadataka.

Od svih sistema u igri srbijansko-hrvatskog naoružavanja, jedino se srbijanski raketni sistem "orkan" zaista koristi – na vježbama.

Vojska Srbija ima obučene ljude koji taj sistem znaju i da koriste, sa svi njegovim manama – jer je zastario i nije automatizovan.

Domet "orkana" je 50 kilometara, a najveća prednost je što iz svojih cijevi može da ispali četiri rakete s ukupno 96 protivtenkovskih mina na tako veliku daljinu i zaustavi prodor oklopnih ili motornih vozila.

Uobičajeno da se združeno gađa iz četiri lansera "orkan" što broj mina povećava na 384, a šanse neprijatelja da prođe zamišljenim pravcem postaju sve manje. Mine se aktiviraju na prekid sopstvenog magnetnog polja, odnosno na blizinu metala.

Riječju, Hrvatska puca na veliki domet i potrošiće mnogo novca na svjetskom tržištu, dok će Srbija, bez obzira o kom dometu riječ, novac ostaviti unutar svojih granica.

(Telegraf/RTS)