Majka Danke Ilić u suzama pred sudom: Opisala kobne minute i otkrila nepoznat detalj
Majka dvogodišnje Danke Ilić, čije tijelo nikada nije pronađeno, pred sudom je opisala šta se, prema njenim riječima, događalo na dan nestanka djevojčice. Odgovarala je i na pitanja o dvojici muškaraca koje nije odmah spomenula policiji, a iznijela je i dosad manje poznate detalje o zdravstvenom stanju svoje kćerke.
U Srbiji je nastavljeno suđenje dvojici muškaraca optuženih za teško ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, koja je nestala prije više od dvije i po godine, a čije tijelo nikada nije pronađeno.
Na Višem sudu u Negotinu nastavljeno je suđenje Dejanu Dragijeviću i Srđanu Jankoviću, a prva je svjedočila Dankina majka Ivana Ilić. Kroz suze je govorila o okolnostima nestanka kćerke, dvojici muškaraca koje je, kako tvrdi, vidjela u blizini dvorišta, ali i zdravstvenim problemima djevojčice, prenosi Telegraf.
Djevojčici se svaki trag izgubio 26. marta 2024. godine u Banjskom Polju kod Bora.
Kazala je da je kobnog dana odlučila odvesti djecu u Banjsko Polje, u dvorište privrednog objekta svog djeda, jer je tu odrasla i željela da se njena djeca igraju na mjestu na kojem je i sama provela djetinjstvo.
„Željela sam da se igraju tamo gdje sam ja provodila vrijeme kao dijete. Mogla sam ih odvesti i u igraonicu ili park, ali stariji sin bio je živahan i nisam se usudila sama s njima otići u park. Suprug je bio na poslu. Niko nije utjecao na moju odluku da ih odvedem tamo, donijela sam je sama“, ispričala je pred sudom.
Prema njenim riječima, nakon dolaska u dvorište izvadila je djecu iz automobila, a Danka se odmah počela penjati na obližnji brežuljak. Fotografisala ih je i poslala fotografije suprugu, nakon čega su se neko vrijeme igrali loptom.
Nakon desetak minuta, kako je ispričala, sjela je na betonski blok i napravila još nekoliko fotografija. Ubrzo je stariji sin zatražio vodu, pa je s njim otišla do automobila.
„Posljednji put kada sam vidjela Danku, ponovo se počela penjati na brežuljak. Lazar je pio vodu, a ja sam cijelo vrijeme bila pored njega i gledala ga. Kada sam podigla glavu, Danke više nije bilo“, ispričala je.
Navela je da je djevojčica tada bila udaljena između pet i deset metara od nje, a da su odlazak po vodu i vrijeme dok je sin pio trajali, prema njenoj procjeni, oko tri minute.
„Počela sam je tražiti po dvorištu, dozivati i krenula prema brežuljku gdje sam je posljednji put vidjela. Kada sam shvatila da je nema, nazvala sam supruga i rekla mu: 'Nema nam Danke.' Rekao mi je da pozovem policiju, što sam i učinila“, kazala je.
Dodala je da je Danka vrlo malo govorila i da se nije odazivala na svoje ime, ali da ju je uprkos tome dozivala, nadajući se da će je čuti.
Tokom potrage, kako je posvjedočila, u blizini glavnog ulaza u dvorište primijetila je bijeli automobil i dvojicu muškaraca. Jedan je sjedio za volanom, dok je drugi stajao pored ulaza, okrenut leđima prema njoj.
„Samo sam ih vidjela. Nisam čula ni kada su ušli u automobil ni bilo šta drugo, kao da ih nisam ni primijetila. Bila sam usredsređena na to da pronađem Danku“, rekla je.
Na pitanje zašto ih nije pitala jesu li vidjeli djevojčicu, odgovorila je da joj to „nije palo na pamet“ jer je u tom trenutku bila potpuno posvećena potrazi.
Nakon toga je, prema njenom iskazu, izašla na cestu i provjerila obližnju lokvu kako bi se uvjerila da djevojčica nije upala u vodu. Ubrzo su stigli njen suprug i policija, a u potragu su se uključili i članovi porodice te mještani.
Jedno od pitanja tokom suđenja bilo je i zašto Ivana Ilić dvojicu muškaraca nije spomenula prilikom prvog poziva policiji. Kako je navela, tek se tokom razgovora s ocem 28. marta prisjetila da je na dan nestanka ipak nekoga vidjela.
„Tek 28. marta, kada sam razgovarala s ocem, prošlo mi je kroz glavu da sam ipak nekoga vidjela tog dana. U policiji su mi pokazali fotografije s kamera na kojima su bili automobili. Pitali su me jesam li ih vidjela, a na fotografijama se vidjelo da su automobili bili niže niz ulicu u odnosu na vrata“, ispričala je.
Dodala je da se ne sjeća je li policiji sama rekla da je vidjela automobil i muškarce ili je to prenio njen otac.
„Znam da sam to u jednom trenutku rekla, vjerovatno u policijskoj stanici, ali ne sjećam se kada ni kako sam im to tačno rekla“, navela je.
Tokom svjedočenja Ivana Ilić govorila je i o zdravstvenim problemima svoje kćerke. Prema njenim riječima, Danka je povremeno gubila svijest, zbog čega su je vodili ljekarima.
„Dešavalo se da izgubi svijest kada se jako uzbudi, kada plače ili ostane bez daha. Tada bih je spustila na pod, ali dok bih joj donijela lijek koji se morao čuvati u frižideru, ona bi već došla sebi. Mislim da je posljednji put izgubila svijest negdje u januaru 2024. godine“, rekla je.
Na pitanje je li se nešto slično moglo dogoditi i na dan nestanka, odgovorila je da takvu mogućnost ne može isključiti, zavisno od toga je li se djevojčica uplašila ili povrijedila.
Ivana Ilić odgovarala je i na pitanja o korištenju mobitela na dan nestanka. Ispričala je da je fotografisala djecu i slala fotografije suprugu te da su razmijenili nekoliko poruka.
„Suprug mi je napisao: 'Blago vama, uživate.' Ponovo smo razmijenili nekoliko poruka, a zatim sam telefon vratila u džep i nastavila se igrati s djecom“, rekla je.
Prema njenim riječima, mobitel je ponovo koristila tek kada je nazvala supruga kako bi mu javila da Danke nema. Dodala je da je kasnije promijenila broj telefona zbog uznemiravanja javnosti i medija.
Na pitanja o eventualnim prijetnjama i dugovima odgovorila je da joj niko nije prijetio te da nikome nije dugovala novac, osim bratu, kojem je dugovala 10.000 dinara.
Na kraju svjedočenja potvrdila je da ostaje pri svim ranijim iskazima, uključujući i one date tokom rekonstrukcije događaja.
„Apsolutno ostajem pri svemu što sam rekla“, poručila je.
Potvrdila je i da se pridružuje krivičnom gonjenju optuženih te izrazila želju da ostane u sudnici i prati nastavak suđenja.
Dejan Dragijević i Srđan Janković optuženi su za teško ubistvo u saizvršilaštvu, dok je otac jednog od njih, Radoslav Dragijević, optužen za neprijavljivanje krivičnog djela i pomaganje počiniocu nakon izvršenja krivičnog djela.
Istragu je obilježila i smrt svjedoka Dalibora Dragijevića u policijskoj stanici. On je 6. aprila priveden u policijsku stanicu u Boru, a već narednog dana Ministarstvo unutrašnjih poslova saopćilo je da je preminuo, navodeći da je smrt nastupila prirodnim putem. Tada je objavljeno da su mu policajci pokušali pomoći, ali bezuspješno. Međutim, te tvrdnje ubrzo su dovedene u pitanje.
Portal Radar.rs objavio je da je Dragijević preminuo nasilnom smrću te da su na njegovom tijelu pronađene brojne povrede. Objavljeni su i dijelovi obdukcionog nalaza Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, u kojem se, između ostalog, navodi da je imao povrede testisa i tabana, kao i prelome većine rebara s lijeve i desne strane.