Forenzičar iznio veoma zanimljive detalje: Pronađeni dokazi da se Epstin nije ubio?
Zvanični zaključak istrage smrti Džefrija Epstina iz 2019. godine i dalje glasi da je riječ o samoubistvu. Ipak, nova analiza obdukcionog dosijea koju je proveo forenzičar Majkl Frimen ponovo je otvorila pitanje šta se zaista dogodilo u federalnom pritvorskom centru u kojem je pronađen mrtav. Frimen smatra da pojedine povrede na tijelu ne odgovaraju uobičajenim tragovima vješanja, već bi mogle upućivati na davljenje.
Frimen, stručnjak koji se bavi proučavanjem grešaka i pristrasnosti u istragama smrti, dobio je rijedak pristup kompletnom obdukcionom dosijeu. Materijale mu je ustupio Mark Epstin, brat preminulog.
Kada je prvi put pogledao fotografiju obdukcije, jedna stvar mu je odmah privukla pažnju.
- Čekajte malo, ovo ne izgleda kao trag od vješanja - bila je njegova prva reakcija.
Naime, omča nije ostavila glatku i pravilnu liniju na Epstinovom vratu, kakva se obično povezuje s klasičnim vješanjem i sužava prema vrhu. Umjesto toga, trag je bio dubok, neravan i na jednoj strani se granao u obliku slova Y, piše The New York Times.
Godinu dana analizirao dosije
Frimen je proveo godinu analizirajući obdukcioni dosije, a svoje nalaze želi objaviti u naučnom časopisu koji objavljuje radove nakon stručne recenzije. Međutim, njegovi dosadašnji pokušaji nisu bili uspješni jer su radovi odbijani.
U ponedjeljak je rezultate predstavio u Midl Templu, londonskom pravnom udruženju. Izložio je tezu da bi povrede na Epstinovom tijelu mogle biti posljedica ubistva davljenjem, uz tvrdnju da pojedini tragovi ukazuju i na fizički sukob.
Takvo tumačenje suprotno je zaključcima sudske patologinje koja je obavila obdukciju.
Zvanične istrage, uključujući nekoliko zasebnih provjera okolnosti smrti, nisu pronašle dokaze da je bilo ko drugi učestvovao u Epstinovoj smrti. Njihovi nalazi ukazuju na samoubistvo, a Frimenova analiza, čiji je dio ranije ove godine objavio NYT, mogla bi ponovo pokrenuti dugogodišnje rasprave o ovom slučaju.
Forenzički patolozi koji su imali priliku vidjeti dio fotografija s obdukcije, ali ne i kompletnu dokumentaciju, saglasni su da je trag na Epstinovom vratu neuobičajen za vješanje.
Ipak, neki od njih smatraju da fotografije ne isključuju mogućnost samoubistva. Upozoravaju da se samo na osnovu povreda ne može rekonstruisati cijeli događaj, posebno imajući u vidu propuste institucija koji bi mogli onemogućiti da se ikada sa sigurnošću utvrdi šta se dogodilo.
Kancelarija sudskog ljekara u Njujorku, koja je obavila obdukciju, saopćila je ove sedmice da "ostaje pri svom zaključku" da je Epstin počinio samoubistvo.
Brojni podaci nedostajali
Jedan od problema u istrazi bio je nedostatak pojedinih informacija koje sudski ljekari uobičajeno koriste prilikom utvrđivanja uzroka smrti. Naprimjer, sudskoj ljekarki nije bilo dopušteno da pregleda pritvorsku ćeliju.
Zbog toga su fotografije s obdukcije ostale među rijetkim konkretnim dokazima dostupnim za naknadnu analizu.
Nakon što ga je jedan novinar zamolio da pregleda trag na Epstinovom vratu, Frimen se obratio njegovom bratu Marku i pitao ga može li dobiti uvid u kompletnu dokumentaciju.
Kao najbliži član porodice, Mark Epstin bio je među rijetkim osobama koje su imale pristup obdukcionom dosijeu. Dokumentaciju je Frimenu ustupio u novembru prošle godine.
Mark Epstin je prošle sedmice u intervjuu rekao da je materijale pokazao i drugim stručnjacima koji su zatražili uvid, ali nije želio otkriti njihova imena. Njihovi zaključci, prema njegovim riječima, nisu bili dovoljno određeni.
- Svi su nešto okolišali i oklijevali - rekao je.
Neposredno prije Frimenovog predavanja u ponedjeljak, Mark Epstin objavio je fotografije obdukcije na internetu kako bi bile dostupne javnosti.
Frimen je u intervjuu naglasio da ne zna ko je eventualno mogao ubiti Epstina, niti se time želi baviti. Kaže da ga zanimaju isključivo propusti u istrazi i obdukcionom izvještaju.
- Zanima me samo kako je došlo do toga da sve toliko pođe naopako? - rekao je.
Stručnjak poznat po osporavanju istraga
Džefri Epstin, bogati finansijer i osuđeni seksualni prestupnik, nije tipičan slučaj kakvim se Frimen inače bavi.
Kao konsultant i naučnik, Frimen je godinama upozoravao da sudski ljekari prečesto zanemaruju najvjerovatnije uzroke smrti i prihvataju objašnjenja koja mogu opravdati smrtonosnu upotrebu policijske sile ili učvrstiti rasne stereotipe.
Iako nema najvišu stručnu kvalifikaciju za forenzičkog patologa koju u SAD-u imaju sudski ljekari sa certifikatom nadležnog stručnog odbora, posjeduje doktorate iz epidemiologije i sudske medicine. Predaje sudsku medicinu na dva univerziteta.
Također je član Fakulteta za sudsku i pravnu medicinu pri Kraljevskom koledžu ljekara u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje obavlja i funkciju urednika njihovog časopisa.
Jedan od slučajeva u kojima je učestvovao odnosio se na crnog tinejdžera iz Misisipija optuženog nakon što je rodio mrtvorođeno dijete. Testovi su u bebinoj krvi pokazali tragove produkata razgradnje kokaina, dok je pupčana vrpca bila obmotana oko bebinog vrata.
Misisipi je u to vrijeme imao najveću stopu smrtnosti novorođenčadi u SAD-u. Frimen je zastupao stavove u korist optuženog, a optužbe su na kraju odbačene.
Godine 2020. bio je jedan od autora značajne meta-analize o takozvanom sindromu uzbuđenog delirijuma, terminu koji se često koristio za objašnjavanje smrti osoba u policijskom pritvoru.
Njegova metodologija i zaključci izazvali su oštre kritike, ali su doprinijeli širokom odbacivanju uzbuđenog delirijuma kao validne dijagnoze ili uzroka smrti.
U novije vrijeme konsultovao je tužilaštvo u postupku protiv policajca koji je ubio Džordža Flojda u Mineapolisu. Koristio je statističku vjerovatnoću kako bi osporio tvrdnje odbrane da su zloupotreba droga ili srčana bolest izazvale Flojdovu smrt.
Bio je i član stručnog panela koji je identificirao desetine slučajeva smrti u policijskom pritvoru u Merilendu, a koji su pogrešno klasificirani kao prirodne ili slučajne smrti.
Sumnje u rad sudskih ljekara
Forenzička patologija često se opisuje kao oblast u kojoj se nauka prepliće s interpretacijom, zbog čega su neslaganja među stručnjacima relativno česta.
Sudski ljekari ističu da svoje zaključke moraju biti spremni braniti pred sudom. Međutim, Frimen pripada grupi kritičara koji smatraju da u ovom poslu ne postoje dovoljno snažni mehanizmi zaštite od pristrasnosti i stručnih grešaka.
U analizi Epstinove smrti udružio se s još dvojicom stručnjaka koji također dovode u pitanje pojedine forenzičke zaključke.
Riječ je o Itijelu Droru, kognitivnom neuronaučniku čiji su eksperimenti više puta ukazali na moguće greške u radu forenzičkih stručnjaka, te Andersu Eriksonu, forenzičkom patologu koji je predvodio švedsku državnu komisiju.
Ta komisija zaključila je da su sudski postupci zasnovani na optužbama za "sindrom protresene bebe" počivali na pogrešnom rezonovanju.
Trojica stručnjaka još pokušavaju pronaći izdavača za zajedničku analizu. U međuvremenu je Frimen pripremio predavanje koje je i prije održavanja izazvalo veliku pažnju medija.
Predavanje je prvobitno trebalo biti održano na Univerzitetskom koledžu u Londonu, a broj prijava za prisustvo ubrzo je dostigao maksimalni kapacitet.
Međutim, univerzitet je u nedjelju iznenada saopćio da se predavanje neće održati, navodeći kao razlog "posljedice po dobrobit naših studenata".
Na kraju je premješteno u Midl Templ, dok su oni koji su planirali prisustvovati obaviješteni da će ga morati pratiti putem interneta.
Šta je pokazala rekonstrukcija?
Doktorica Kristin Roman, sudska ljekarka koja je 2019. godine obavila Epstinovu obdukciju, suočila se s nizom ograničenja tokom istrage.
Nisu postojale fotografije Epstina dok je visio, niti fotografije komada tkanine obmotanog oko njegovog vrata. Osim toga, materijal koji je dostavljen sudskoj ljekarki nije bio isti onaj koji je korišten kao omča.
Zatvorski službenik koji je pronašao tijelo u početku je odbio razgovarati s istražiteljima.
Uprkos tome, doktorica Roman rekla je federalnim istražiteljima da nema sumnje kako je riječ o samoubistvu. Prema njenom iskazu, nije bilo znakova borbe, a tijelo je bilo "netaknuto", bez modrica i tragova ispod noktiju.
- Ovo ni po čemu ne liči na davljenje - izjavila je pred federalnim istražiteljima.
Doktorica Roman u međuvremenu je otišla u penziju iz kancelarije sudskog ljekara.
Zatvorski službenik koji je pronašao Epstinovo tijelo tek je dvije godine nakon događaja razgovarao s istražiteljima. Tom prilikom prisjetio se da je Epstinova zadnjica bila podignuta približno dva i po centimetra iznad poda.
Frimen je taj opis iskoristio za rekonstrukciju položaja tijela tokom vješanja. Izradio je trodimenzionalne kompjuterske modele koristeći Epstinovu tjelesnu građu i fotografije s obdukcije.
Pomoću ilustracija pokušao je pokazati da je davljenje s leđa uvjerljivije objašnjenje pojedinih povreda. Među njima su tragovi noktiju iznad linije koju je ostavila omča, oguljotina na donjem dijelu vrata i duboko, svježe krvarenje u mišiću lijevog ramena.
Posebno je kritikovao činjenicu da sudska ljekarka nije zatražila DNK analizu materijala pronađenog ispod Epstinovih noktiju.
Frimen je poručio da njegove nalaze treba podvrgnuti stručnoj provjeri i da nema problem s tim da drugi forenzičari ospore njegove zaključke.
- Trebalo bi biti ovako: "Evo mog rada. Sami obavite proračune, sami izračunajte, pogledajte sve. Ako se slažete, odlično. Ako se ne slažete, recite mi gdje sam pogriješio" - rekao je Frimen.