Iran otvara novi front: Na meti naftovod ključan za Evropu i Izrael

Iran bi mogao proširiti prijetnje energetskim pravcima izvan Hormuškog moreuza, a posebnu pažnju analitičara privlači naftovod Baku-Tbilisi-Džejhan (BTC), kojim se kaspijska nafta transportuje preko Gruzije do turske obale Sredozemnog mora. 

Ovaj pravac ima veliki značaj za energetsku sigurnost Izraela i dijela evropskih zemalja. Prema analizi koju prenosi Newsweek, komentatori bliski iranskom Korpusu čuvara islamske revolucije (IRGC) već govore o ovom koridoru kao o svojevrsnom „Hormuškom moreuzu 2.0“.

Za razliku od Hormuškog moreuza, koji je podložan direktnim pomorskim blokadama, naftovod BTC predstavlja kopneni pravac za izvoz nafte iz Kaspijskog regiona, zaobilazeći iranske vode i rusku teritoriju. 

Naftovod BTC godišnje može transportovati više od milion barela nafte dnevno, a njegova važnost dodatno je porasla zbog poremećaja u drugim energetskim pravcima.

Ključni energetski pravac 

Posebno je značajna činjenica da Izrael veliki dio svojih potreba za sirovom naftom podmiruje upravo iz Azerbejdžana. Prema podacima kompanije Kpler, koje navodi Turan Research Center, Azerbejdžan je 2025. godine osiguravao 46,4 posto izraelskog uvoza nafte.

Značaj ovog koridora vidljiv je i u Evropi. Italija je tokom prvih osam mjeseci 2026. godine kupila 57,7 posto ukupnog azerbejdžanskog izvoza sirove nafte. 

Dodatni značaj ima plinovod koji prolazi paralelno s naftovodom BTC. Riječ je o dijelu Južnog plinskog koridora, kojim se prirodni gas iz Azerbejdžana preko Gruzije i Turske transportuje prema evropskim tržištima.

Evropska unija se istovremeno priprema za potpunu obustavu uvoza ruskog gasa prema utvrđenim rokovima do kraja 2027. godine, zbog čega alternativni energetski pravci dobijaju još veću važnost.

Kazahstan traži alternativu Rusiji
Naftovod BTC sve je značajniji i za Kazahstan, koji nastoji smanjiti zavisnost od transportnih pravaca preko Rusije.

Nakon učestalih napada ukrajinskih dronova na ruski naftni terminal preko kojeg se transportuje najveći dio kazahstanskog izvoza, Astana je počela intenzivnije koristiti Kaspijsko more i azerbejdžansku infrastrukturu.

Cilj je povećati transport kazahstanske nafte preko BTC-a na sedam miliona tona godišnje.

Sigurnost ovog pravca ima i ekonomsku cijenu. Prema analizi, azerbejdžanska nafta krajem septembra vrijedila je oko 14 dolara po barelu više od kazahstanske nafte koja se transportuje kroz Rusiju.

Iran je već upućivao prijetnje
Zabrinutost zbog mogućih napada nije zasnovana samo na procjenama analitičara.

Početkom marta savjetnik komandanta IRGC-a zaprijetio je napadima na naftovode koje Iran smatra neprijateljskim energetskim pravcima.

Petog marta iranski dronovi pogodili su aerodromsku infrastrukturu u azerbejdžanskoj eksklavi Nahičevan. Azerbejdžan je optužio Iran za napad, dok je Teheran negirao umiješanost.

Nekoliko dana kasnije vlasti u Bakuu saopćile su da su spriječile navodnu zavjeru povezanu s IRGC-om, čija je meta, između ostalog, trebao biti i naftovod BTC.

Prema izvještaju Reutersa, azerbejdžanske sigurnosne službe tvrdile su da su osumnjičeni planirali napade i na izraelsku ambasadu te jevrejske vjerske objekte u Bakuu. Iran nije komentarisao te optužbe.

Tri prijedloga za zaštitu koridora
U analizi objavljenoj u Newsweeku predložena su tri pravca djelovanja kojima bi Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici mogli ojačati sigurnost energetskog koridora.

Prvi podrazumijeva direktnu vojnu pomoć Azerbejdžanu, uključujući sisteme protivzračne odbrane kratkog dometa, radarske sisteme i patrolne brodove na Kaspijskom jezeru. U tekstu se navodi i obećanje potpredsjednika SAD-a Džej Di Vensa (JD Vance) o pomoći iz februara.

Drugi prijedlog odnosi se na jačanje infrastrukture i stvaranje alternativnih pravaca. Među mogućnostima su obnova naftovoda Baku-Supsa, koji vodi prema gruzijskoj obali Crnog mora, te proširenje Južnog plinskog koridora.

Treći prijedlog podrazumijeva jasno odvraćanje Irana od eventualnih napada, uz koordinaciju Vašingtona i Ankare i poruku da bi napad na kaspijski energetski koridor predstavljao direktnu prijetnju zapadnoj energetskoj sigurnosti.

Autori upozoravaju da bi eventualno ugrožavanje ovog pravca imalo posljedice daleko izvan Kavkaza. Osim Izraela, posljedice bi osjetile Turska i evropske zemlje, a dodatno bi bile ugrožene i ambicije država centralne Azije da svoje energetske resurse plasiraju na zapadna tržišta bez oslanjanja na rusku infrastrukturu.