Umro je Mišo Kovač

Preminuo je Mate Mišo Kovač, legenda Šibenika, Hajduka i Dalmacije te jedan od najpopularnijih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije. Tokom gotovo pola stoljeća karijere prodao je više od 20 miliona ploča. Vijest o njegovoj smrti potvrđena je iz izvora bliskih pjevaču.

Prema dostupnim informacijama, Mišo je preminuo oko 15:30 sati u svom domu u Splitu. Prije smrti izrazio je želju da bude sahranjen u Zagrebu.

Rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku. Odrastao je u ulici iz koje su potekli i Vice Vukov i Arsen Dedić, s kojim će mnogo godina kasnije snimiti duet „Mi smo lišće s iste grane“.

Za pjevanje se odlučio sa 16 godina, nakon što je čuo nastup šibenskog pjevača Ljube Lučeva. Završio je srednju industrijsku školu za tapetara, a 1961. godine podijelio prvo mjesto na takmičenju „Prvi glas Šibenika“ s Mirkom Vukšićem. Kao nagradu izabrao je singl Elvisa Presleya, muzičara koji će obilježiti njegovu karijeru.

Ženio se tri puta. S prvom suprugom Ljubicom Komadinom, zatim s bivšom Miss Jugoslavije Anitom Baturinom, s kojom je dobio sina Edija i kćerku Ivanu, te s Lidijom Pintarić, s kojom je ostao do kraja života.

Početak velike karijere

Nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu preselio se u Zagreb. Pažnju muzičkih producenata privukao je nastupom na takmičenju u Karlovcu, gdje je izveo pjesmu Raya Charlesa „I Can't Stop Loving You“.

Prvi neslužbeni nastup imao je u jesen 1964. godine u zagrebačkoj Gradskoj kavani, a iste godine potpisao je ugovor s Jugotonom. Njegova prva ploča bila je prepjev Charlesove pjesme „Ne mogu prestati da te volim“.

Uspjeh je stigao brzo. Zvijezdu je od njega napravila pjesma „Više se nećeš vratiti“ iz 1969. godine, koju je napisao tada mladi Đorđe Novković. Singl je prodat u gotovo 190.000 primjeraka, a Kovač je te godine postao najprodavaniji pjevač Jugotona. Njegova saradnja s Novkovićem trajala je sve do kompozitorove smrti 2007. godine.

Brkovi i pjesma „My Way“

Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom „Proplakat će zora“ postao je jedan od najpopularnijih pjevača u Jugoslaviji.

Iste godine zamalo je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Zadra. Prepoznatljive brkove pustio je kako bi prikrio ožiljak iznad gornje usne, a oni su s vremenom postali njegov zaštitni znak.

Godinu kasnije u New Yorku gledao je nastup Elvisa Presleya u Madison Square Gardenu. Poseban utisak na njega ostavila je izvedba pjesme „My Way“. Decenijama kasnije, u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem, taj trenutak opisao je riječima da se tada „pjesma spojila s nebom“.

Uslijedile su dvije decenije velikih hitova, među kojima su „Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“, „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Sutra mi sude“, „Odavno više ne plačem zbog tebe“ i „Ti si pjesma moje duše“.

Pet puta proglašen je pjevačem godine, a 1989. godine i osobom godine u Jugoslaviji. Okušao se i u glumi, pa je 1972. godine igrao uz Radu Šerbedžiju u filmu „Poslijepodne jednog fazana“.

Najteže životno razdoblje

Devedesete godine donijele su mu teške porodične gubitke. Godine 1992. njegov šesnaestogodišnji sin Edi smrtno je stradao u Zagrebu, pod nerazjašnjenim okolnostima.

Nakon sinove smrti održao je veliki koncert „Noć svijeća“ na splitskom Poljudu, pred oko 50.000 ljudi. Tada je najavio da više neće nastupati, ali se kasnije ipak vratio muzici.

U istom periodu izgubio je majku i mlađeg brata. Nakon višegodišnje borbe s depresijom, u januaru 1999. godine pokušao je izvršiti samoubistvo pucajući sebi u prsa. Preživio je, a potom se vratio na scenu koncertom u zagrebačkom Domu sportova.

Snimao je nove albume, duete s kćerkom Ivanom i ponovo pobijedio na Splitskom festivalu. Iz tog perioda posebno se izdvaja pjesma „Dalmatino“. Godine 2012. dobio je Porina za životno djelo.

Politički angažman

Mišo Kovač tokom karijere imao je i politički angažman. Uoči prvih višestranačkih izbora izjavio je za Nedjeljnu Dalmaciju da za njega više neće biti mjesta u zemlji ako HDZ dođe na vlast.

Kasnije je, međutim, nastupao za tu stranku i bio u prijateljskim odnosima s Franjom Tuđmanom.

Svjedočio je i na suđenju Ivi Sanaderu u aferi Fimi Media, u kojoj je tužilaštvo tvrdilo da je za nastupe tokom kampanje bio plaćen novcem iz crnih fondova HDZ-a. Kovač je te nastupe objašnjavao odlukom svog sina Edija, koji je bio član stranke od 1990. godine.

Mišo Kovač ostat će upamćen po prepoznatljivim brkovima, naočalama, lančićima i nastupima tokom kojih bi podigao ruke i spustio mikrofon, dok bi hiljade ljudi pjevale umjesto njega.

Iza njega ostaje karijera kakvu je malo ko ostvario na regionalnoj muzičkoj sceni – više od 20 miliona prodatih ploča, brojne festivalske pobjede, priznanja i pjesme koje su nadživjele vrijeme u kojem su nastale.