Samo jedna stvar može da spasi Ivicu Dačića

Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji nisu donijeli samo promjenu vlasti već su značajno promijenili i položaj stranaka koje su decenijama bile dio političke scene. Socijalistička partija Srbije (SPS), koja je od osnivanja gotovo neprekidno imala svoje predstavnike u Narodnoj skupštini, prvi put ostala je bez poslaničkih mandata. Izvan parlamenta našle su se i pojedine opozicione stranke koje su samostalno izašle na izbore.

Takav izborni rasplet otvorio je pitanje političkog opstanka pojedinih partija, njihovih mogućnosti za oporavak, ali i nastanka novih političkih organizacija koje bi u narednim godinama mogle zauzeti njihovo mjesto.

Prema preliminarnim rezultatima Republičke izborne komisije od 26. oktobra, lista okupljena oko SPS-a osvojila je 2,17 posto glasova, što je ispod izbornog praga od tri posto.

Za stranku Ivice Dačića, koja je tokom prethodne 36 godine učestvovala u brojnim vladama i bila jedan od najdugovječnijih aktera srbijanske političke scene, ovaj rezultat predstavlja ozbiljan udarac. Politički analitičari upozoravaju da problem nije samo gubitak poslaničkih mjesta već i dugogodišnje slabljenje prepoznatljivog političkog identiteta.

Jedan od razloga za pad socijalista, prema ocjeni stručnjaka, jeste dugogodišnje oslanjanje na saradnju sa Srpskom naprednom strankom (SNS), tokom koje je SPS postepeno gubio mogućnost da se biračima predstavi kao samostalan politički subjekt s jasno definisanim programom.

"SPS već godinama unazad gubi svoj identitet. Utopili su se u tim koalicionim sporazumima i koalicionim vladama na raznim nivoima, sa Srpskom naprednom strankom i postali bukvalno privezak Srpske napredne stranke bez identiteta. Ivica Dačić je to shvatio i on je pokušao u ovoj referendumskoj atmosferi da povrati identitet SPS-a", kaže Marko Matić iz Centra za odgovorne medije.

Problem socijalista, međutim, nije samo odnos s dosadašnjim koalicionim partnerom već i pitanje mogu li privući nove generacije birača.

"Ta stranka nema budućnost u smislu reprodukcije glasačkog tijela, nema program za mlade da privuče neke nove glasače", zaključio je Matić.

Prema ocjenama sagovornika, povratak SPS-a na političku scenu bit će veoma težak ukoliko stranka ne pronađe način da privuče mlađe birače.

"Bili su oni koji su služili da zatvore jedan dio biračkog tijela, pritom žrtvujući sopstvenu političku budućnost za to", rekao je politikolog Nikola Parun.

Razmjere pada socijalista posebno su vidljive kada se uporede njihovi izborni rezultati iz prethodnih godina. Stranka koja je nekada osvajala dvocifren procenat glasova sada nije uspjela dostići ni prag za ulazak u Narodnu skupštinu.

Parun smatra da je riječ o završnici dugotrajnog procesa tokom kojeg je SPS postepeno gubio političku snagu, prepoznatljivost i birače.

"SPS je sa 11 ili 14 posto u 2022. pao na šest posto u 2023. i sada na oko dva posto tri godine kasnije. U četiri godine sa dvocifrenog na potpuno poništavanje. Tako da, SPS je politička prošlost. Može da se desi da se na neki način reorganizuje, pa pokuša ponovo da se vrati na političku scenu", zaključio je Parun.

Iako ova ocjena ne isključuje mogućnost reorganizacije, jasno je da će socijalistima biti teško da ponovo uspostave politički utjecaj, posebno bez poslaničke grupe i vidljivosti u parlamentu.

Promjene nisu pogodile samo SPS. Pred ozbiljnim izazovima našle su se i opozicione stranke, bez obzira na to jesu li odlučile učestvovati u izbornom procesu ili podržati Studentsku listu.

Dok su pojedine partije odustale od samostalnog nastupa kako bi podržale studentski pokret, koalicije okupljene oko Novog DSS-a i Stranke slobode i pravde izašle su pred birače, ali nisu uspjele osvojiti poslaničke mandate.

Ipak, neuspjeh pojedinih političkih organizacija ne mora nužno značiti i nestanak ideja koje su zastupale. Jedno od važnih pitanja u narednom periodu bit će ko može ponuditi uvjerljivije političko predstavljanje građanima koji dijele njihove stavove.

"Zanimljivo je da su na izbore izašle dvije koalicije, grupe stranaka koje su ne toliko možda organizaciono prepoznatljive, koliko su prepoznatljive po zastupanju dvije, po mom mišljenju, ideje koje imaju budućnost u Srbiji i oko kojih će se voditi političke diskusije u Srbiji. Međutim, ono što je važno, i tu moramo da razlikujemo ideju od organizacije. Možda te organizacije ne prežive. Možda ljudi nisu prepoznali u njima autentične i, da kažemo, kredibilne, perspektivne zagovornike tih ideja", rekao je Matić.

Izostanak iz parlamenta za političke stranke ne predstavlja samo simboličan poraz već donosi i konkretne organizacione i finansijske posljedice.

Kako objašnjava Matić, stranke koje su ostale bez mandata gube i dio redovnih prihoda povezanih s parlamentarnim statusom, što može dodatno otežati njihov rad, održavanje stranačke infrastrukture i pripreme za naredne izbore.

Bez prisustva u Narodnoj skupštini, opozicione partije morat će pronaći druge načine da ostanu prepoznatljive u javnosti, sačuvaju članstvo i ponovo zadobiju povjerenje birača.

Da se politička scena Srbije nalazi pred ozbiljnom reorganizacijom smatra i Parun, koji ocjenjuje da dosadašnji oblik opozicionog djelovanja teško može opstati u nepromijenjenom obliku.

Ipak, ne isključuje mogućnost povratka pojedinih političara, posebno ako se nakon izbora pojave nove organizacije, savezi ili inicijative koje bi okupile članove dosadašnjih opozicionih stranaka.

"Oni su takođe sada poništeni. Neke od partija koje su se izuzele od učešća u ovom izbornom procesu, možda se desi da se na neki način regrupišu, organizuju, ali postoje ljudi koji su bili u tim partijama, za koje očekujem da će se u narednom periodu, kad se ovo sve malo slegne, vratiti na političku scenu", zaključio je Parun.

Rezultati vanrednih izbora mogli bi tako označiti početak mnogo dubljih promjena od same smjene vlasti. Dok se SPS suočava s pitanjem može li obnoviti politički identitet i ponovo pridobiti birače, dosadašnje opozicione stranke traže način da opstanu u znatno izmijenjenim političkim okolnostima.

Hoće li se postojeće partije oporaviti, udružiti ili ustupiti prostor novim političkim organizacijama, pokazat će naredni period i njihova sposobnost da se prilagode novim okolnostima.