Jedno je pravilo 14 godina vrijedilo na izborima u Srbiji: U nedjelju je i ono palo

Kako su studenti u Srbiji nadjačali Vučićevu medijsku mašineriju

Čak 14 godina u Srbiji je vrijedilo pravilo da izbore dobija onaj ko kontroliše medije s nacionalnom frekvencijom. To je bilo toliko uobičajeno da je Aleksandar Vučić u prošloj kampanji doslovno izašao iz frižidera u televizijskom studiju kako bi ismijao sve one koji su prigovarali da „iskače iz paštete“.

Najlakše bi bilo reći da je TikTok srušio Pink, ali podaci pokazuju nešto drugo – društvene mreže nisu toliko uvjeravale birače koliko su ih mobilizirale, a ono što mreže nisu mogle, studenti su obavili pješice.

U nedjelju je to pravilo palo.

Utakmica je bila krajnje neravnopravna, a to najbolje pokazuju podaci dvije beogradske nevladine organizacije koje sistematski prate medije i izbore.

Biro za društvena istraživanja (BIRODI) od 2012. godine prati izvještavanje medija, prije svega televizija, dnevne štampe i internetskih medija. Prema njegovom monitoringu, Vučić je od 11. do 30. septembra imao 78 posto ukupnog vremena posvećenog političkim akterima na pet televizija, što je bilo više od 12 puta veća zastupljenost od one koju je imala Studentska lista.

Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) zabilježio je da je Vučić u samo 11 dana od raspisivanja izbora imao 17 televizijskih gostovanja uživo, dok Ilija Srdanović, prvi na Studentskoj listi, nije imao nijedno.

Nakon ostavke na dužnost predsjednika, broj Vučićevih direktnih uključenja porastao je s 27 u prvom dijelu kampanje na 78 u završnici.

Skup u Beogradskoj areni uživo je prenosilo 46 televizija, uključujući nacionalne kanale Pink i Prva. Vučić je u posljednjoj sedmici kampanje imao po tri dvosatna intervjua na televizijama s nacionalnom frekvencijom.

Informer – tvornica laži

Jedine dvije utjecajne televizije koje su bile protiv Vučića bile su N1 i Nova S, ali one u Srbiji nemaju nacionalnu frekvenciju. To znači da nisu dostupne putem klasične zemaljske antene, već isključivo preko kablovskih, IPTV ili streaming operatera.

Prema procjenama medijskih udruženja, pristup ovim programima ima manje od polovine gledalaca u zemlji, uglavnom u većim urbanim sredinama.

U toj mašineriji posebnu ulogu imao je Informer. Iako Informer TV nema nacionalnu frekvenciju, taj nedostatak nadoknađen je potpunom koordinacijom s televizijama Pink i Prva te zajedničkim specijalnim emisijama, poput one iz juna o „zvučnom topu“, u kojoj je gost bio Vučić.

Informer je usput izmišljao informacije. Tako je, naprimjer, objavio krivotvoreni izvod iz katastra kako bi tvrdio da prvi na Studentskoj listi, Srdanović, ima kuću u Hrvatskoj. CNN je cijelu kampanju opisao kao period potpune kontrole vlasti nad medijima, uz nadzor aktivista i kibernetičke napade na njih.

Studentska medijska strategija

Publika je, međutim, već bila negdje drugo.

BBC na srpskom, pozivajući se na Reutersov institut, navodi da Instagram koristi 75 posto stanovništva Srbije, Facebook 69 posto, TikTok 46 posto, a X oko 21 posto.

Oko 67 posto korisnika društvenih mreža koristi ih za praćenje vijesti i uglavnom ne gleda televiziju. Studentski pokret je tokom kampanje dominantno koristio Instagram.

Prema Radiju Slobodna Evropa, centralni studentski profil prati više od 930.000 ljudi, uz više od 50 fakultetskih profila. Za 30 dana dobio je 55.000 novih pratilaca, četiri hiljade više nego što SNS-ov Instagram ima ukupno.

Prosječna studentska objava prikupljala je oko 18.000 lajkova, a Vučićeva oko 3.600. Na Facebooku je slika obrnuta: Vučićeve stranice i stranice SNS-a imaju oko 450.000 pratilaca, dok dva najjača studentska profila imaju oko 125.000. Generacijska granica iscrtala se gotovo doslovno.

Mit o siromašnim studentima koji pobjeđuju isključivo zahvaljujući autentičnosti ipak ne odgovara u potpunosti stvarnosti. Službeni podaci tehnološke kompanije Meta, koje prenosi britanski BBC, otkrivaju da je Studentska lista u samoj završnici kampanje, od 16. septembra do 15. oktobra, na oglašavanje na Facebooku i Instagramu potrošila čak 122.000 eura. Time je nadmašila i vladajuću stranku SNS, koja je u istom periodu izdvojila oko 105.000 eura.

Radio Slobodna Evropa navodi da je SNS oglašavao kontinuirano, dok su se studenti uključili tek početkom oktobra. Do 9. oktobra imali su 39 oglasa, za koje su izdvojili 49.000 eura.

Gdje mreže ne dopiru, ide se lično

Ključni faktor uspjeha zapravo leži u načinu na koji je funkcionirao algoritam. Eksperiment koji je proveo novinar BBC-ja s dva potpuno prazna pametna telefona jasno je prikazao taj mehanizam: čim je na jednom uređaju zapratio profil Studenti u blokadi, platforma X počela mu je samoinicijativno nuditi povezane profile, poput poljoprivrednih studenata u blokadi i filozofa u blokadi, ali i nezavisne medije kao što su N1 i Danas.

Algoritam, dakle, nije pretvarao Vučićeve birače u glasače opozicije, nego je povezivao postojeće simpatizere studenata, umrežavao ih i ubrzano politički aktivirao.

A tamo gdje mreže nisu dopirale, studenti su odlazili lično.

Ocrnjivani u provladinim medijima, biciklima i pješice obilazili su zemlju kako bi došli do birača u ruralnim krajevima, tradicionalnim Vučićevim uporištima. CNN u svojoj analizi dodaje da su dugi marševi omogućili studentima da svoju poruku prenesu u manjim mjestima, gdje ljudi zbog državne kontrole medija nisu bili upoznati s ciljevima demonstranata.

Na kraju je pobjedu donijela kombinacija novih digitalnih medija i tradicionalne kampanje, doslovno od vrata do vrata.

Pokretu su prethodile dvije godine protesta nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu, u kojem je poginulo 16 ljudi. Društvene mreže poslužile su kao infrastruktura, obilazak terena kao zamjena za televiziju, a povjerenje je izgrađeno prije nego što je pokret postao izborna lista.

Vučić je poraz pripisao upravo medijima koje nije kontrolisao. Okrivio je nezavisne medije u Srbiji te navodno miješanje neimenovanih evropskih zemalja i „američke duboke države“.

Vladavina prava, a ne linč

Novi medijski poredak počeo se urušavati već prve noći. Dio zaposlenih RTS-a, okupljen oko grupe „Naš protest“, traži ostavku generalne direktorice Manje Grčić i cijele uprave. Grčić je na čelo RTS-a imenovana na pet godina u februaru 2026. godine.

Glavni urednik RTV1 Vojvodina Nenad Ćaćić već je podnio ostavku, a u prvoj informativnoj emisiji nakon njegovog odlaska ova televizija izvinila se gledaocima zbog svih laži iz prethodnih godina.

Dan nakon izbora nekoliko desetina građana ušlo je u zgradu Informera i prekinulo program uživo. Na to ih je pozvala Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, koji je poginuo u padu nadstrešnice. Smetao joj je način na koji je taj medij izvještavao o studentima, njoj i njenom sinu.

Vlasnik i urednik te televizije Dragan Vučićević tokom emisije uživo pozvao je policiju i Hitnu pomoć te zatražio evakuaciju zaposlenih.

Gnjev nije bio neočekivan: Informer je dvije godine ocrnjivao studente i porodice žrtava, nazivajući ih najpogrdnijim imenima i uporno ih označavajući kao ustaše.

Ipak, upad u redakciju i zahtijevanje da se urednik pred kamerama izvini nisu ono što su studenti najavljivali. Poručivali su da ne žele zamijeniti jedne vlasnike utjecaja drugima, kao ni jedne mete na političkoj sceni drugim metama.

Kažu da žele izgraditi medijski sistem u kojem će i Informer imati pravo emitovanja, ali će za laži odgovarati pred regulatorom i sudom, a ne pred okupljenima u dvorištu.