Zašto nam se čini da vrijeme prolazi sve brže kako starimo?

Zašto nam se čini da vrijeme sve brže prolazi kako starimo? Nauka nudi objašnjenje

Svi smo to doživjeli: djetinjstvo nam se činilo beskrajnim, a danas mjeseci prolaze kao tren. Naučnici su istražili zašto se naš doživljaj vremena mijenja s godinama i kakvu ulogu u tome imaju mozak, sjećanja i svakodnevne navike.

Osjećaj da vrijeme ubrzava gotovo je univerzalno ljudsko iskustvo. Iako vrijeme objektivno prolazi jednakom brzinom, naša subjektivna percepcija može se znatno mijenjati pod utjecajem psiholoških i bioloških faktora. Zbog toga se mnogi pitaju događa li se u mozgu nešto konkretno što objašnjava ovaj fenomen.

Zašto vrijeme drugačije doživljavamo?

Jedna od poznatijih teorija potječe od francuskog filozofa Paula Janeta. Njegov proporcionalni model sugerira da protok vremena doživljavamo u odnosu na ukupno vrijeme koje smo već proživjeli.

Za dijete od sedam godina jedna godina predstavlja značajan dio života, ispunjen novim iskustvima i otkrićima. Za stariju osobu ista godina čini tek mali dio ukupnog životnog iskustva, zbog čega može djelovati mnogo kraće.

Savremeni psiholozi ukazuju i na još jedan važan faktor – nedostatak novih iskustava. Djetinjstvo je ispunjeno prvim susretima, otkrićima i događajima koji ostavljaju snažne tragove u pamćenju. Mozak tada obrađuje mnoštvo novih informacija i stvara bogata sjećanja.

Nasuprot tome, život odraslih često se odvija u znaku rutine i ponavljanja istih aktivnosti. Kada su nam dani slični jedni drugima, ostaje manje upečatljivih sjećanja koja nam pomažu da procijenimo koliko je vremena prošlo.

Zbog toga nam se, kada se osvrnemo na određeni period, može činiti da je proletio. Ipak, uz psihološke postoje i neurološki procesi koji bi mogli doprinijeti promjenama u doživljaju vremena.

Šta se s godinama mijenja u mozgu?

Naučnici istražuju kako starenje utiče na način na koji mozak obrađuje informacije. Prema radu profesora Adriana Bejana, fizičke promjene u nervnom sistemu mogu utjecati na brzinu obrade signala i način na koji doživljavamo okolinu.

Prema njegovom objašnjenju, promjene u neuronskim strukturama i prenosu signala mogu doprinijeti tome da mozak s godinama obrađuje manje mentalnih slika u određenom vremenskom periodu.

Drugim riječima, dok se mlađem čovjeku dan može činiti ispunjenim brojnim detaljima i događajima, starijoj osobi isti period može ostaviti manje upečatljivih utisaka. To bi mogao biti jedan od razloga zbog kojih vrijeme subjektivno djeluje kao da prolazi brže.

Ipak, doživljaj vremena složen je fenomen i ne može se objasniti samo promjenama u brzini obrade informacija.

Šta otkrivaju novija istraživanja?

Zanimljive rezultate donijela je studija objavljena u naučnom časopisu Communications Biology. Analiza moždane aktivnosti pokazala je da se s godinama mogu mijenjati obrasci u kojima mozak prelazi iz jednog stanja aktivnosti u drugo.

Kod starijih učesnika određena stabilna stanja moždane aktivnosti trajala su duže nego kod mlađih osoba. Ovakvi nalazi pružaju dodatne informacije o tome kako starenje može utjecati na obradu informacija i praćenje događaja.

Autori se, između ostalog, bave fenomenom poznatim kao neuronska dediferencijacija. Riječ je o promjenama zbog kojih moždana aktivnost s godinama može postati manje specifična za pojedine informacije ili zadatke.

Kada se različiti događaji u pamćenju manje jasno razdvajaju, može biti teže rekonstruisati koliko je vremena prošlo. Ako se, gledajući unazad, ne možemo prisjetiti mnogo zasebnih i upečatljivih događaja, čitav period može nam djelovati kraćim nego što je zaista bio.

Možemo li usporiti osjećaj da vrijeme leti?

Iako ne možemo promijeniti brzinu kojom vrijeme objektivno prolazi, postoje načini da obogatimo iskustva i promijenimo način na koji ga doživljavamo.

Jedan od njih je svjesno prekidanje svakodnevne rutine. Učenje novih vještina, putovanja na nepoznata mjesta, upoznavanje novih ljudi ili odlazak na posao drugačijom rutom mogu podstaći mozak da obrađuje nove informacije i stvara upečatljivija sjećanja.

Važno je i posvetiti više pažnje onome što radimo. Kada aktivnosti obavljamo automatski, bez mnogo razmišljanja o njima, dani se mogu stopiti u jednu cjelinu. Nasuprot tome, svjesno učestvovanje u svakodnevnim događajima može nam pomoći da ih bolje zapamtimo.

Istraživanja lingvistice Joanne Szadure također se povezuju s proučavanjem različitih načina na koje ljudi doživljavaju i opisuju vrijeme, iako se subjektivna percepcija ne može svesti na samo jedan faktor.

Na kraju, svako ima vlastiti osjećaj protoka vremena. Iako nam se ponekad čini da godine prolaze sve brže, nova iskustva, pažljivije življenje i stvaranje uspomena mogu učiniti da nam životni periodi ostanu bogatiji i sadržajniji u sjećanju.

Izvor: Ordinacija.hr

Napomena: Tekst je informativnog karaktera. Naučna istraživanja nude nekoliko mogućih objašnjenja za promjene u doživljaju vremena, ali ovaj složeni fenomen još nije u potpunosti razjašnjen.