7 stvari koje ne treba uzimati ni od koga: Pokajaćete se kad tad
7. Osjećaj krivice koji drugi pokušavaju prebaciti na vas
Osjećaj krivice može biti jedan od najtežih oblika emocionalnog pritiska, upravo zato što se često ne nameće otvoreno. Umjesto direktnog zahtjeva, osoba koristi rečenice koje u nama bude osjećaj odgovornosti za njeno raspoloženje i očekivanja.
„Da me zaista voliš, uradio bi to.“
„Poslije svega što sam učinio za tebe, ovo nisam zaslužio.“
„Naravno, tvoje potrebe su ti važnije od mene.“
„Računao sam na tebe, a ti si me iznevjerio.“
Nakon takvih riječi možemo početi pravdati se čak i zbog sasvim razumnih odluka. Želimo živjeti u skladu sa svojim potrebama, ali nas istovremeno muči pomisao da ćemo nekoga razočarati.
Zreli odnosi, međutim, ne bi trebali zahtijevati da ljubav neprestano dokazujemo odricanjem od sebe.
Možemo voljeti roditelje, a da ne ispunimo svaki njihov zahtjev. Možemo cijeniti prijatelja, a da mu ne pozajmimo novac. Možemo voljeti partnera, a da se ne složimo sa svakom njegovom odlukom.
Isto tako, možemo biti iskreno zahvalni nekome ko nam je pomogao, a da ipak imamo pravo reći „ne“.
Zahvalnost ne znači da moramo zanemariti vlastite granice. Ljubav ne bi trebala biti sredstvo kojim se druga osoba primorava da postupa protiv svoje volje.
Zašto nam je toliko teško odbiti druge ljude?
Mnogi od nas odrastaju uz poruke da trebamo biti dobri, da ne povređujemo druge, da ne razočaravamo ljude koji nas vole i da uvijek budemo spremni pomoći. Takve vrijednosti mogu biti veoma značajne, ali problem nastaje kada ih protumačimo kao obavezu da uvijek budemo dostupni i da nikada nikome ne kažemo „ne“.
Tada počinjemo prihvatati poklone koje ne želimo, pristajemo na usluge koje nam ne odgovaraju, uzimamo novac zbog kojeg se osjećamo nelagodno i slušamo savjete koji nas samo dodatno zbunjuju.
A onda, kada ostanemo sami, osjećamo ljutnju, nezadovoljstvo ili krivicu. Ponekad se ljutimo na osobu koja je nešto tražila od nas, a ponekad na sebe jer nismo imali hrabrosti jasno izraziti svoje potrebe.
Problem često počinje u trenutku kada povjerujemo da je tuđe zadovoljstvo važnije od našeg prava da odlučujemo o vlastitom životu.
Zato je važno naučiti da odbijanje ne mora biti grubo, hladno niti uvredljivo. Jednostavna rečenica poput „Hvala ti na ponudi, ali to mi ne odgovara“ može biti sasvim dovoljna.
Ne moramo se uvijek pravdati, objašnjavati svaki detalj ili dokazivati da imamo opravdan razlog za svoju odluku.
Jednostavan način da sačuvate svoje granice
Kada vam neko ponudi nešto važno, bilo da je riječ o novcu, skupom poklonu, ozbiljnoj usluzi ili uključivanju u neki projekat, ne morate odmah odgovoriti.
Sasvim je u redu reći: „Hvala ti. Želim malo razmisliti o tome.“
Ta kratka pauza omogućava vam da sagledate situaciju, procijenite vlastite potrebe i odlučite bez pritiska trenutka. Možete razmisliti o tome da li zaista želite ponuđeno, da li razumijete sve uslove i da li biste se osjećali slobodno da kasnije odbijete neki zahtjev te osobe.
Ipak, to ne znači da trebate postati sumnjičavi prema svima, svaki poklon posmatrati kao pokušaj manipulacije ili odbijati pomoć samo zato što ste nekada bili razočarani.
Postoje ljudi koji pomažu iz iskrene ljubavi, pažnje i želje da drugome olakšaju život. Postoje pokloni iza kojih ne stoje nikakva očekivanja i odnosi u kojima se dobrota ne pretvara u dug.
Takve odnose vrijedi njegovati.
Najvažnije je naučiti prepoznati razliku između pažnje koja vam pruža radost i pomoći koja u vama stvara osjećaj obaveze, straha ili gubitka slobode.
Iskrena pomoć ostavlja osjećaj zahvalnosti, dok manipulativna pomoć može stvoriti osjećaj duga koji nikada ne prestaje.