Piši propalo: Dodik novim skandaloznim istupom pokušava podići tenzije, a ovo je prava istina...

Smijenjeni i osuđeni bivši entitetski predsjednik Milorad Dodik, ne posustaje u namjerama da uzburka javnost novim istupom na društvenim mrežma.

-Sarajevo tone u sve dublji mrak. U Sarajevu više nisu sigurni ni automobili s registarskim tablicama Srbije. Kako onda Srbi mogu očekivati da budu sigurni?

Rezultat antisrpske histerije, koja je kulminirala posljednjih nedjelja, nisu samo probušene gume, već jasna poruka narodu Srbije i svim Srbima da nisu dobrodošli.

Četiri vijeka su maltretirali Srbe na ovim prostorima.
I u Prvom i u Drugom svjetskom ratu bili su na strani onih koji su željeli da zatru srpski rod.
Handžar diviziju su, zajedno sa SS divizijama, slali na srpski narod.

Danas pokušavaju da sebe uzdignu na nivo žrtve.
Bošnjaci - muslimani, ne mogu da prihvate da u građanskom ratu nisu stradali samo oni. Stradali su i Srbi i ostali.
Da nisu samo oni imali žrtve, imali su i drugi narodi.
Da nisu krivci samo iz reda srpskog naroda, već da krivaca ima i iz reda Bošnjaka.

Sarajevo su očistili od Srba, željeli bi i cijelu BiH.
Dok je Republike Srpske, taj san neće dosanjati, a Srpska je stvorena za vječnost, poručio je Dodik.

Dodik cjelokupnu historiju odnosa u BiH svodi na matricu u kojoj su Bošnjaci isključivo bili na strani fašizma (spominjući Handžar diviziju), dok su Srbi bili jedine žrtve.

Ovakav narativ potpuno prešućuje masovne i dokumentovane zločine četničkog pokreta pod komandom Draže Mihailovića nad bošnjačkim i hrvatskim civilnim stanovništvom u BiH (posebno u istočnoj Bosni i Podrinju). Četnički pokret, koji se danas kroz zvanične politike Dodika i Vučića pokušava rehabilitirati i izjednačiti s antifašistima partizanima, provodio je strateško etničko čišćenje s ciljem stvaranja "Homogene Srbije". Također, prešućuje se historijska činjenica da je veliki broj Bošnjaka bio aktivno uključen u Partizanski pokret (Narodnooslobodilačku vojsku) te da su upravo bošnjački intelektualci kroz čuvene Muslimanske rezolucije (1941.) javno osudili ustaške zločine nad Srbima i Jevrejima.

Teza o "očišćenom" Sarajevu i uzrocima odlaska Srba

Tvrdnja da je "Sarajevo očišćeno od Srba" sugerira da su sarajevski Srbi nasilno protjerani od strane bošnjačkih vlasti.

Narativ o "zatiranju" zanemaruje historijski kontekst Opsade Sarajeva (1992.–1996.), tokom koje je Vojska Republike Srpske 44 mjeseca granatirala grad, pri čemu su među hiljadama ubijenih civila bili i građani srpske nacionalnosti koji su ostali braniti grad. Ključni demografski odlazak Srba iz Sarajeva dogodio se u februaru i martu 1996. godine, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Tada je tadašnje političko rukovodstvo s Pala, predvođeno Momčilom Krajišnikom i Radovanom Karadžićem, otvoreno pozvalo i prisililo srpsko stanovništvo da napusti reintegrisane sarajevske općine (Grbavica, Ilidža, Vogošća, Hadžići), poručujući im da "ne ostaju pod muslimanskom vlašću". Prilikom odlaska, lokalno stanovništvo je organizovano pozivano da spali stanove i ekshumira groblja, što je dokumentovano u brojnim arhivskim snimcima medija.

Pojedinačni incidenti oštećenja imovine (bušenje guma na nekoliko automobila s tablicama iz Srbije) koriste se za donošenje zaključka da "Srbi nisu sigurni" i da vlada opća "antisrpska histerija".

Iako su incidenti bušenja guma stvarni i policijski zabilježeni, oni su naišli na oštre i jednoglasne osude javnosti, medija i sarajevskih vlasti. Građani Sarajeva su u konkretnim situacijama samoinicijativno platili popravak štete i smještaj gostima iz Srbije, čime je javnost jasno odbacila pokušaj stvaranja međunacionalnog sukoba. Dodik koristi izolovani čin huliganizma kako bi stvorio osjećaj ugroženosti i opravdao politički narativ o nemogućnosti suživota.

Relativizacija karaktera rata devedesetih i sudskih presuda

Tvrdnja da Bošnjaci "pokušavaju sebe uzdignuti na nivo žrtve" i da ne prihvataju da su stradali i drugi narodi.

Zvanična politika i udruženja žrtava u Sarajevu ne negiraju da je u ratu bilo žrtava na svim stranama, pa tako i među srpskim civilima. Međutim, Dodikova formulacija služi za izjednačavanje krivice i relativizaciju sudski utvrđenih činjenica. Međunarodni sudski tribunali (ICTY i ICJ) donijeli su niz pravosnažnih presuda kojima je utvrđeno da je nad Bošnjacima u Srebrenici počinjen genocid, a u brojnim drugim općinama (Prijedor, Foča, Višegrad) udruženi zločinački poduhvat i etničko čišćenje. Pokušaj svođenja tih sistemskih, državnih projekata zločina na "obični građanski rat u kojem su svi jednako krivi i stradali" predstavlja klasičan oblik političke manipulacije i revizionizma.