„U ovu školu moj Faris je ulazio pun života i planova“: Prijatelji otkrili ploču s njegovim imenom

U krugu Pete gimnazije u Sarajevu danas je postavljena spomen-ploča Farisu Pendeku, mladiću čiji je život nasilno prekinut u januaru 2024. godine. Na mjestu koje je za Farisa bilo dio svakodnevice, među njegovim prijateljima, profesorima i učenicima, danas se govorilo o životu, prijateljstvu i sjećanju koje ne blijedi.

Faris je imao 19 godina, bio je maturant Pete gimnazije, sin Erne i Amira i brat Ismeta. Imao je planove za budućnost koju nije dočekao. Ubijen je 28. januara 2024. godine u Sarajevu, dok je sjedio na zadnjem sjedištu automobila u kojem su bili njegovi prijatelji.

Danas je njegovo ime trajno ostalo zapisano upravo u školi kroz čija je vrata svakodnevno prolazio.

Otkrivanju spomen-ploče prisustvovali su učenici, među kojima Farisovi školski prijatelji i učenici drugih odjeljenja, profesori i drugi okupljeni. 

Prisutnima se najprije obratio direktor škole Elvir Resić, nakon čega je učenica recitovala Sidranovu pjesmu „Bašeskija“. Nekoliko riječi posvetila mu je i profesorica bosanskog jezika, a potom su se obratili njegov drug Berin i Farisova razrednica, Mediha Modronja.

Na kraju je govorila njegova majka Erna.

Pred školom u koju je njen sin svakog dana dolazio s ruksakom na leđima, kako je zapisala, govorila je o boli koja ne prolazi, ali prije svega o ljubavi prema dječaku kojeg želi pamtiti po njegovom životu.
 
„Stojimo danas ispred mjesta koje bi trebalo biti simbol mladosti, znanja, smijeha i velikih snova. Ispred škole u koju je moj sin Faris ulazio svakog dana sa ruksakom na leđima, pun života i planova za budućnost koja mu je tako surovo i rano oduzeta“, navela je.

Majčinska bol, napisala je, nikada neće proći. Ipak, na dan kada je otkrivena ploča s imenom njenog sina nije željela govoriti samo o tuzi.
„Želim da govorim o ljubavi i želim da govorim o dječaku koji je hodao, trčao ovim hodnicima škole. O njegovim prijateljima, čija je i bila inicijativa da se postavi spomen-ploča. Faris u žutoj dukserici se radovao svakom novom danu, koji je volio svoje prijatelje i bio je voljen. Dokle god ga se sjećamo, on je tu“, poručila je Erna.

Spomen-ploča, kazala je, ne treba biti samo podsjetnik na tragediju.
 
„Ona je svjedočanstvo da je postojao i ostavio neizbrisiv trag u našim srcima. Ona je tu da generacije koje dolaze podsjeti na to koliko je život dragocjen i koliko moramo čuvati jedni druge.“

Zahvalila je direktoru škole Elviru Resiću što je ispoštovao želju učenika, Farisovim školskim prijateljima, razrednici Medihi, školi i svima koji ne dozvoljavaju da sjećanje na njenog sina izblijedi.
 
Njena posljednja poruka bila je namijenjena upravo generacijama koje će tek prolaziti kroz vrata Pete gimnazije:
 
„Nek' ova ploča bude opomena, ali i svjetionik ljubavi i mira za svu djecu, đake koji će proći kroz ova vrata V gimnazije.“

Potom su Farisova razrednica i njegovi prijatelji iz razreda otkrili spomen-ploču.

Farisovi profesori i prijatelji i ranije su za N1 govorili o mladiću kojeg pamte kao vedrog, dobrog i pažljivog. Njegova profesorica Mediha Modronja opisala ga je kao učenika koji je „živio punim plućima“ i koji nije imao konflikt ni s jednom osobom u razredu, dok su njegovi prijatelji, porodica i ljudi koji su ga poznavali govorili o njegovoj dobroti, osmijehu i sposobnosti da povezuje ljude.

Danas će generacije koje budu dolazile u Petu gimnaziju pored Farisovog imena prolaziti svakoga dana. I upravo je to bila želja onih koji su inicirali postavljanje ploče – da Faris ne bude samo priča o jednom tragično prekinutom životu, nego i trajni podsjetnik na mladost, prijateljstvo i obavezu da čuvamo jedni druge.