U Srbiji otvorena tajna fabika u saradnji sa izraelskim gigantom: Šta donosi "Lanius X"?

Srbija od jučer i zvanično sklapa najmodernije borbene dronove. Pod velom tajnosti otvoreno je visokotehnološko postrojenje u saradnji s izraelskim gigantom, a najavljena su još tri pogona širom zemlje. Hoće li se dronovi koristiti i u odbrambenom sistemu Srbije ili su samo namijenjeni za izvoz?

Zašto se lokacija fabrike čuva u strogoj tajnosti i šta taj transfer tehnologije mijenja na geopolitičkoj mapi Balkana? O tome za Euronews Srbija govore vojni analitičar Vladan Radulović i urednik vazduhoplovnog portala Tango Six, Petar Vojinović.

„Ja razumijem i promociju i sve, ali mislim da na određenim mjestima kamerama nije mjesto. Ovdje imamo drugu dimenziju koja je sama po sebi specifična zbog činjenice da je u pitanju, dakle, saradnja s Izraelom, zbog situacije koja je takva kakva jeste, prije svega na Bliskom istoku. I naročito na sve ono što se dešavalo na relacijama između Izraela i Irana i američkih vojnih instalacija u regionu“, kaže Radulović.

Za Radulovića je, međutim, mnogo važnije pitanje šta će Srbija dobiti od transfera tehnologije i koliko će domaća industrija zaista biti uključena u proizvodnju.

„Bitno nam je da dobijemo vlastite kapacitete, odnosno da ih osnažimo i u proizvodnom smislu, što se tiče hardvera, ali prije svega kada je riječ o osposobljavanju naših ljudi koji će raditi na tome. To je jedan segment. Drugi je sposobnost da takve platforme možemo isporučiti vlastitim oružanim snagama, dakle jedinicama Vojske Srbije“, navodi vojni analitičar.

Radulović smatra da bi domaća proizvodnja mogla imati i širi komercijalni značaj, ukoliko Srbija postane posredna tačka između izraelskih proizvođača i država koje iz političkih ili drugih razloga ne žele direktno kupovati izraelsku vojnu opremu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer je rekao: „Ovi dronovi idu kroz prozore, jure protivnika, nevjerovatno su efikasni, i možete da vidite kako se trenira i vježba ono što proizvodimo ovdje u Beogradu. Mnogo smo sretni što smo do tog nivoa došli“, poručio je predsjednik.

Šta mogu novi dronovi?

Urednik portala Tango Six, Petar Vojinović, navodi da se među predstavljenim sistemima nalazi i Lanius, mali dron namijenjen za specifične zadatke u urbanom prostoru.

„Taj prvi koji je identificiran na predstavljanju prije mjesec dana na Batajnici jedan je od tri. Jučer smo saznali da postoje još dva. To su mali dronovi, veoma specifični i namijenjeni za urbanu borbu“, objašnjava Vojinović.

On navodi da se kod jednog od sistema koriste tehnologije koje omogućavaju letjelici da uđe kroz otvor ili prozor i djeluje na cilju, dok drugi sistemi imaju drugačiju namjenu i konfiguraciju.

„Oni su mali dronovi koji imaju u sebi to eksplozivno punjenje, koje je, interesantno, jučer smo čuli da li taj Lanius ili neki od ovih drugih koriste eksploziv proizveden u Krušiku. Dakle, to je taj dio industrijske saradnje. Sva tri su upravljana od čovjeka. Imaju naočale koje operateru projektuju sliku s kamere, kao i ranac i džojstik pomoću kojih se upravlja dronom“, rekao je Vojinović.

Posebnu pažnju, kaže Vojinović, privlači primjena vještačke inteligencije.

„Lanius X je prvi koji, koliko je potvrđeno iz zvaničnih izvora, ima Nvidia čipove. To ne znači da dron ima svoj ‘mozak’ i da samostalno donosi odluke. Vještačka inteligencija može služiti za prepoznavanje ciljeva, asistirano navođenje i određene autonomne funkcije, naročito u situacijama kada se izgubi veza s operaterom“, navodi Vojinović.

On dodaje da je upravo razvoj takvih tehnologija jedan od najvažnijih trendova savremenog ratovanja.

„To je tehnološka stvar koja će sve više biti prisutna. Dronovi više nisu samo letjelice kojima čovjek upravlja preko kamere. Vještačka inteligencija ulazi u različite faze njihovog korištenja“, kaže Vojinović.

Od dronova do „digitalne armije“

Vojni analitičar Vladan Radulović ocjenjuje da razvoj ovakvih sistema treba posmatrati kao dio mnogo šire transformacije savremenih oružanih snaga.

„Trendovi koje diktira savremeno bojište donose potpuno novu sliku i izgled oružanih snaga. Ubrzani razvoj vojnih tehnologija, zajedno s iskustvima koja se stiču na bojnom polju, utiče na to da se neke stvari mijenjaju iz korijena – od doktrinarnih do strateških dokumenata“, kaže Radulović.

Posebno važnim smatra razvoj mrežno-centričnog ratovanja, u kojem različiti sistemi međusobno razmjenjuju informacije u realnom vremenu.

„Svaka platforma, svaka jedinica, čovjek, helikopter, avion, bespilotna letjelica, artiljerijsko oruđe, PVO položaj, radarski sistem, satelit i svi senzori komuniciraju između sebe. Podržano vještačkom inteligencijom, to znači da komanda u realnom vremenu dobija informacije, obrađuje ih i može dobiti predložene scenarije“, kaže on.

Radulović pritom naglašava da vještačka inteligencija ne znači da mašina samostalno donosi odluke.

„Vještačka inteligencija ne donosi odluku na bojnom polju. Odluku donosi čovjek i pretpostavljena komanda. Vještačka inteligencija služi da vrši obradu, razmjenu i prijenos podataka u realnom vremenu“, kaže Radulović.

Koliko Srbija zaista može proizvesti?

Petar Vojinović ukazuje na to da Srbija već ima određene kapacitete za razvoj i proizvodnju bespilotnih sistema.

„Mi imamo proizvodnju i u državnim i privatnim firmama. Tu je Vojnotehnički institut, postoje kompanije koje proizvode FPV dronove, kao što je Komarac, a postoje i privatne firme koje razvijaju vlastiti softver za kontrolu dronova“, kaže urednik portala Tango Six.

Ipak, nivo domaće tehnologije razlikuje se od onoga što donosi saradnja s velikim međunarodnim proizvođačima.

„Proizvodnja postoji, ali tehnologija nije toliko razvijena da bismo mogli napraviti sve što može jedna velika kompanija poput Elbita. Posebno je teško razviti veće bespilotne letjelice, poput Hermesa 900“, kaže Vojinović.

Hermes 900, objašnjava analitičar, predstavlja znatno kompleksniji sistem i prvenstveno je namijenjen izviđačkim zadacima.

„To je bespilotna letjelica koja leti na većim visinama i može biti borbena, ali najvjerovatnije će, prema onome što za sada znamo, biti izviđačka. Jedna od njenih mogućnosti je kamera od 360 stepeni s velikim optičkim mogućnostima. Ona može vršiti pasivno videoizviđanje, bez emitiranja signala, što otežava njeno otkrivanje“, dodaje Vojinović.

Takva letjelica mogla bi biti dio šireg sistema digitalne armije, jer bi podatke s terena mogla prosljeđivati drugim jedinicama i komandnim strukturama.

Vojinović navodi da Srbija već ima relativno razvijenu bazu za proizvodnju i razvoj bespilotnih sistema, ali postoji prostor za dalje unapređenje.

„U Vojsci Srbije trenutno imamo veliki broj različitih tipova dronova, a određeni broj je i u razvoju. Imamo i domaće sisteme i one koji se nabavljaju iz inostranstva“, smatra on.