Proveo 178 dana u svemiru pa čim se vratio na Zemlju rekao: 'Čovječanstvo živi u laži'

Američki astronaut i bivši borbeni pilot Ron Garan proveo je 178 dana u svemiru, prešavši više od 114 miliona kilometara tokom 2.842 orbite oko Zemlje. Iskustvo koje je stekao na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) 2011. godine, gledajući našu planetu hiljadama puta iz jedinstvene perspektive, zauvijek mu je promijenilo život. Kada se vratio, njegova poruka svijetu bila je jednostavna, ali i duboko uznemirujuća: „Živimo u laži“. Ta spoznaja nije došla naglo, već se postupno kristalizirala dok je posmatrao Zemlju kako tiho lebdi u beskrajnoj tami svemira, shvatajući da je naša kolektivna percepcija stvarnosti fundamentalno pogrešna.

Garan je u intervjuu za Big Think detaljno opisao trenutak prosvjetljenja. Gledajući kroz prozor svemirske stanice, bio je opčinjen prizorima poput bljeskova munja koji su nalikovali na bliceve paparazza i plesne zavjese aurore koje su se činile toliko blizu da ih je mogao dotaknuti. Ipak, ono što ga je najviše pogodilo bila je „nevjerovatna tankoća“ Zemljine atmosfere. „U tom me trenutku pogodila otrežnjujuća spoznaja da taj sloj tanak poput papira održava na životu svako živo biće na našoj planeti“, izjavio je. Vidio je, kako kaže, „prelijevajuću biosferu koja vrvi životom“. Ono što nije vidio bila je ekonomija. Upravo tu leži srž „laži“ o kojoj govori. „Budući da se naši sistemi koje je stvorio čovjek prema svemu, uključujući i same sisteme za održavanje života naše planete, odnose kao prema podružnici u potpunom vlasništvu globalne ekonomije, iz svemirske perspektive očito je da živimo u laži“, zaključio je.

Ovo je najusamljenije mjesto na svijetu: Od kopna je udaljeno hiljade kilometara, a najbliži ljudi su mu astronauti

Ovaj kognitivni pomak u svijesti, koji je Garan doživio, poznat je kao „efekt pregleda“ (overview effect), fenomen koji su iskusili mnogi astronauti još od Jurija Gagarina. Riječ je o dubokom osjećaju strahopoštovanja i spoznaji o krhkosti i međusobnoj povezanosti života na Zemlji, gdje granice postaju nevidljive, a ljudski sukobi djeluju besmisleno. Slično kolektivno iskustvo čovječanstvo je doživjelo na Badnjak 1968. godine, kada je posada Apolla 8 snimila legendarnu fotografiju „Izlazak Zemlje“ (Earthrise), prvu sliku naše planete u boji kako se uzdiže iznad Mjesečevog horizonta. Ta je fotografija, smatra Garan, dala vizuelni identitet riječima Martina Luthera Kinga Jr., koji je godinu dana ranije govorio o „međusobno povezanoj strukturi sve stvarnosti“, ističući da ono što direktno utiče na jednoga, indirektno utiče na sve nas.

Prema Garanu, problemi poput globalnog zagrijavanja, krčenja šuma i gubitka biodiverziteta nisu izolirani incidenti, već simptomi jednog temeljnog problema: nedostatka planetarne perspektive. Mi ne vidimo sebe kao planetarnu vrstu, već kao skupinu odvojenih entiteta koji se takmiče za resurse. Rješenje koje predlaže zahtijeva radikalnu promjenu paradigme. Umjesto načina razmišljanja „ekonomija, društvo, planeta“, moramo usvojiti novi poredak: „planeta, društvo, ekonomija“. Tek kada shvatimo da su zdravo društvo i održiva ekonomija mogući isključivo na zdravoj planeti, možemo nastaviti svoj evolucijski proces.

Dok je „efekt pregleda“ spoznaja o našoj povezanosti, Garan uvodi pojam „orbitalne perspektive“ kao poziv na djelovanje – ono što činimo s tom sviješću. Kako bi tu perspektivu približio ljudima koji nikada neće otići u svemir, koristi se tehnikom iz kinematografije nazvanom „dolly zoom“. Taj efekt podrazumijeva istovremeno pomjeranje kamere unazad i zumiranje objektiva prema naprijed, čime se pozadina rasteže dok prednji plan ostaje iste veličine. Primijenjeno na naše probleme, to znači „zumirati“ na najširu moguću geografsku i vremensku perspektivu – idealno, na cijelu planetu i više generacija – ali bez gubitka fokusa na pojedinca. Ljudi ne smiju postati brojevi u tabeli, glasački blok ili radna snaga, već moraju zadržati svoju vrijednost kao članovi ljudskog društva.

Unatoč tome što trenutnu situaciju u svijetu opisuje kao „vrlo mračno vrijeme“, Garan je dugoročno optimista. Vjeruje da svjedočimo „cvjetanju jedinstva“ i buđenju svijesti o našoj međuovisnosti širom planete. Uvjeren je da će ta svijest dosegnuti kritičnu masu, nakon čega ćemo biti sposobni riješiti goleme probleme s kojima se suočavamo. Njegova poruka je poziv na hrabrost i nadu, poticaj da napustimo dvodimenzionalni „mi protiv njih“ način razmišljanja i prigrlimo višedimenzionalnu stvarnost. „Kada to uspijemo, više nećemo plutati u tami. Napustit ćemo pećinu“, kaže Garan, aludirajući na Platonovu alegoriju. „To je budućnost čiji bismo svi željeli biti dio. To je naš istinski poziv.“