"Dajte mi ispisnicu, sramota me": Građanin Srbije ne želi više biti dio crkve koja veliča masovne...

Pismo jednog srbijanskog građanina izazvalo je burne reakcije. Igor Ranković, čiji je autorski tekst prvobitno objavljen na portalu Dnevno.rs, javno je zatražio "ispisnicu" iz Srpske pravoslavne crkve (SPC). Kao glavni razlog za ovaj potez, Ranković navodi duboko razočaranje, bijes i sramotu zbog odnosa crkvenog vrha prema osuđenim ratnim zločincima i političkim moćnicima, ističući da je ova institucija prestala njegovati univerzalne vrijednosti. Njegovo emotivno obraćanje prenosimo u cijelosti.

Pitao sam osobu upućenu u teološke teme Srpske pravoslavne crkve da li postoji „ispisnica“ iz knjige ili spiska vjernika SPC-a, s obzirom na to da su me roditelji krstili kao bebu. Rekao je da ne postoji. Ja mislim da treba da postoji. Zašto?

Činjenica da je patrijarh Porfirije držao opijelo osuđenom ratnom zločincu, krivom za smrt 8.372 osobe ubijene u Srebrenici i odgovornom za smrt oko 11.000 Sarajlija tokom opsade grada pod njegovom komandom, u meni budi bijes, nevjericu i sramotu.

Kakvu poruku Porfirije daje svom „stadu“ i mladim ljudima? Da je u redu biti masovni ubica, dokle god si „naš“ ubica?

Baš hrišćanski!

To je crkva koja je u posljednjih 10 godina davala ordenje i gramate Vojislavu Šešelju, Vulinu, Gašiću, Dodiku, Palmi, Draganu J. Vučićeviću, Vučeliću i Lukašenku, među ostalima…

Ova sramota sa Ratkom Mladićem samo je prelila čašu (sramote). Da ne spominjemo sramotne izjave patrijarha u Moskvi i potpuno ignorisanje krize u društvu, a neko bi dodao – i progon vladika i sveštenika koji imaju stav povodom iste.

Izvinite, ali ja sa takvom crkvom ne želim da imam išta. Dosta više gaženja elementarnih ljudskih i hrišćanskih normi i zdravog razuma.
Želim da se ispišem. Ova crkva nije hrišćanska, jer se u njoj ne gaji niti poštuje nijedna univerzalna hrišćanska vrijednost.

Prestala je da bude hrišćanska, a ostala je samo srpska.

Dajte mi ispisnicu da me prestane biti stid pred prijateljima iz Sarajeva i ostatkom svijeta, a i pred vlastitim zdravim razumom.

Igor Ranković, osramoćeni građanin