Žrtve zločina o ispraćaju balkanskog kasapina Mladića: Srbija pristaje na kolektivnu odgovornost

Više od 100.000 osoba ubijeno je tokom rata u BiH, a još se traga za više od 7.000 ubijenih. Gotovo 200.000 Bošnjaka i Hrvata prošlo je kroz 657 logora, protjerana su 2,2 miliona ljudi, od kojih je 1,2 miliona utočište pronašlo u više od 100 zemalja svijeta. Razmjere zločina, od kojih se ova zemlja decenijama poslije nije oporavila, vjerovatno bi bile mnogo manje da glavni izvršitelj plana političkog rukovodstva RS-a nije bio Ratko Mladić, osoba koju su svjetski mediji nazvali balkanskim kasapinom, a kojeg će danas na Topčiderskom groblju u Beogradu ispratiti hiljade njegovih pristalica. 

Čitav život
O ispraćaju uz sve počasti i pokušajima da se ratni zločinac proglasi herojem, za “Avaz” govore svjedoci genocida, živi simboli stradanja ove zemlje.

- Ja sam Fikret Alić, “čovjek sa žice” i pitam cijeli svijet zašto s ovim ratnim zločincem nije urađeno isto što i sa Bin Ladenom. Umjesto da ga se baci u more, ponovo se napravila tenzija u kojoj nas vraćaju u 1992. Patnja koju sam prošao prati me čitav život i ne mogu razumjeti ljude koji slave nešto što normalan ljudski um nije mogao uraditi. Ovo je poniženje za žrtve, ali i za cijelo čovječanstvo – kaže Fikret Alić, Kozarčanin čija je fotografija pored žice logora Trnopolje u avgustu 1992. na naslovnici američkog magazina “Time” obišla svijet, čime je Fikret postao simbolom logoraša u BiH.
 
Tokom opsade Srebrenice, Hasan Hasanović izgubio je 72 člana uže i šire familije, a putem smrti u julu 1995. mrtvog brata Hasiba na leđima je nosio više od 20 kilometara. Potresno svjedočenje pretočio je u knjigu “Srebrenica: Zaboraviti ne smijem - halaliti neću”. Kaže da su kazne ovozemaljskih sudova za Mladića male, te da ga prava kazna tek sada očekuje.

Broj žrtava
- Više boli ovo umanjivanje broja žrtava. Samo tokom genocida ubijene su 8.372 žrtve, ali prije genocida ubijeno je više od 3.000 ljudi za koje malo ko zna. Imena mog oca i moje nene nisu na nišanima u Potočarima, jer je otac umro od gladi 1993., a nena ubijena granatom. Ovakva sahrana je, na neki način, dobra prilika da nam otvori oči. Gospodin Nenad Čanak je izjavio da BiH, zbog ovih državnih počasti, ima pravo da tuži Srbiju za ratnu odštetu, jer se dokazuje da svi imaju isti cilj. Nisu dali da se kaže da je u pitanju kolektivna odgovornost, a ovim se to potvrđuje jer rijetki se ograđuju od njegovih zločina – kaže Hasanović. 
 
Višegrađanin Ferid Spahić jedini je preživjeli iz grupe od 50 zarobljenih civila koji su u junu 1992. strijeljani nad jamom Paklenik kod Sokoca. U posljednjim trenucima smogao je snage da s rukama svezanim žicom kroz šumu pobjegne do sela Mrčići. Nana Mina Jahić, koja ga je potom sakrila, od bivše državne sekretarke SAD-a Hilari Klinton (Hillary Clinton) 2011. je odlikovana priznanjem za ličnu hrabrost.

- Idem u rat, idem da ginem, ali ne može na čelu moje vojske biti ratni zločinac, pa taman da se zove Kadrija Spahić. To mi je babo – kaže Spahić.

Greška države
Spahić naglašava da svaki oduzeti život predstavlja zločin koji osuđuje ko god ga je počinio i koliko god žrtava iza sebe ostavio. Smatra da je počastima Rasimu Deliću i BiH napravila grešku, koju Srbija čini kontinuirano.

- Možemo dijeliti zločine - veličina, broj, količina … jedan poginuli je zločin. Za nekog je to možda statistika, ali zločin je teška stvar. Nije džaba rečeno: “Ko ubije jednog čovjeka, ubio je cijeli svijet, kad spasiš jedan život, spasio si svijet”. Sve se sad vratilo u Srbiju, koja će tek da plati cijenu svih ratova. Gledam ljude u emisijama kako objašnjavaju, opravdavaju ... Gdje se mi nalazimo, šta smo mi? Objašnjavaš meni da je to častan čovjek? Samo se otkrilo lice Srbije gdje je 20 posto tih časnih ljudi, a 80 posto je poludjelo i mogu isplivati samo kad sami pobijede nacionalizam i laž. A teško je to jer decenijama se plasiraju laži – kaže Spahić.