Dva velika okeana vijekovima su bila usklađena. Sada se taj odnos raspada
Promjene u tropskom Pacifiku stoljećima su se putem atmosfere prenosile hiljadama kilometara daleko i utjecale na temperature u Indijskom okeanu.
Ta povezanost između dvije ogromne vodene površine veoma je važna jer temperature Indijskog okeana direktno utiču na vremenske prilike, uključujući količinu padavina, u gusto naseljenim dijelovima Afrike, Azije i Australije.
Stabilan odnos između ova dva okeana naučnicima je također pomagao u predviđanju klimatskih prilika mjesecima unaprijed. Međutim, čini se da se ta veza sada mijenja, piše Science Alert.
Prekid dugogodišnje veze
Nova studija objavljena u časopisu Nature Communications pokazuje da je dugogodišnja povezanost između atmosferske cirkulacije Pacifika i temperatura u tropskom Indijskom okeanu posljednjih desetljeća narušena. Analiza višestoljetne klimatske historije potvrdila je da je riječ o izuzetnoj promjeni.
Ključna uloga Pacifičke Walkerove cirkulacije
Jedan od ključnih faktora je Pacifička Walkerova cirkulacija – sistem kretanja zraka koji pokreću razlike u temperaturi površine Tihog okeana. Topli zrak se diže, kreće kroz atmosferu i spušta na drugom mjestu, stvarajući pritom vjetrove, prenosi Index.hr.
Tokom pojava poput El Niña ova cirkulacija slabi, a promjene se putem takozvanog atmosferskog mosta prenose prema Indijskom okeanu. Historijski gledano, promjene u pacifičkom sistemu gotovo uvijek pratile su i promjene temperature u cijelom bazenu Indijskog okeana.
Međutim, od 1950-ih tropski Indijski okean zagrijava se za oko 0,1 stepen Celzijusa po desetljeću zbog emisija stakleničkih plinova, dok Pacifička Walkerova cirkulacija istovremeno jača od 1980-ih.
Zbog toga se njihov međusobni odnos posljednjih desetljeća značajno promijenio. Jedan važan dio klimatskog sistema Indijskog okeana više ne prati promjene na Pacifiku na način na koji je to ranije činio.
„Ključno otkriće je da globalno zagrijavanje i ljudske emisije sada nadjačavaju prirodni utjecaj koji Pacifik ima na Indijski okean“, rekla je klimatologinja Caroline Ummenhofer s Oceanografskog instituta Woods Hole (WHOI).
Pogled u klimatsku prošlost
Savremena mjerenja okeana obuhvataju tek nešto više od stotinu godina, pa se postavlja pitanje je li ovakva promjena zaista bez presedana.
Kako bi to provjerili, istraživači predvođeni Shawnom Wangom sa Univerziteta Colorado Boulder kombinovali su savremena posmatranja i klimatske modele s podacima iz prirodnih arhiva.
Analizirali su 35 zapisa iz koralja, tri iz godova drveća i jedan iz stalagmita, koji čuvaju tragove nekadašnjih klimatskih i okolišnih uslova. Na osnovu tih podataka rekonstruisali su klimatske obrasce Indo-Pacifika od 1631. do 1990. godine.
Tokom većeg dijela tog perioda sistemi Tihog i Indijskog okeana bili su međusobno usklađeni, uz jednu značajnu iznimku.
Veza između njih značajno je oslabila između 1810. i 1850. godine, što se podudara s nekoliko velikih vulkanskih erupcija u tropskim područjima, uključujući erupciju vulkana Tambora 1815. godine.
Velike vulkanske erupcije izbacuju plinove sa sumporom visoko u atmosferu. Aerosoli koji tada nastaju smanjuju količinu Sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemljine površine i privremeno je hlade.
Budući da to hlađenje nije ravnomjerno, može utjecati na temperature okeana i obrasce vjetrova. Simulacije pokazuju da su upravo takvi vulkanski poremećaji privremeno prekinuli uobičajenu vezu između dva okeana.
Današnja promjena je drugačija
Iako je veza između ova dva okeana i ranije bila narušavana, postoji važna razlika.
Poremećaj u 19. stoljeću bio je povezan s vulkanskim erupcijama, dok se današnja promjena odvija u uslovima kontinuiranog zagrijavanja izazvanog ljudskim djelovanjem.
Istraživači su uporedili odnos u periodu od 1945. do 2025. godine s 80-godišnjim periodima iz simulacija i rekonstrukcija klimatskih uslova tokom proteklog milenija.
Rezultati su pokazali da savremena povezanost odstupa izvan 95 posto statističkog raspona u oba slučaja, čak i kada se poredi s periodima snažne vulkanske aktivnosti.
Posljedice bi mogle biti važne za klimatska predviđanja
To ne znači da su sve veze između Pacifika i Indijskog okeana nestale. Druga poveznica, koja uključuje Walkerovu cirkulaciju samog Indijskog okeana, nije doživjela jednako značajan preokret.
Ipak, otkrivena promjena mogla bi imati posljedice koje sežu mnogo dalje od samih okeana.
Stabilne interakcije između tropskih okeanskih bazena važne su za predviđanje klimatskih prilika, pa će naučnici u budućim prognozama morati uzeti u obzir i promjene ovih odnosa.
Autori studije ističu da njihovi nalazi mogu biti važni za upravljanje klimatskim rizicima i regionalnim vodnim resursima.
Određene nepoznanice ipak i dalje postoje. Klimatske simulacije nisu uspjele u potpunosti reproducirati sve detalje vulkanskog poremećaja iz 19. stoljeća, a još nije jasno ni kako će Pacifička Walkerova cirkulacija reagovati na nastavak globalnog zagrijavanja.
Glavna poruka istraživanja jeste da klimatske promjene ne utiču samo na temperaturu pojedinih okeana, već mogu mijenjati i temeljne odnose između njih.
Upravo zbog toga mogli bi se poremetiti obrasci na osnovu kojih naučnici danas predviđaju buduće klimatske uslove.