Baka je ovo uvijek radila pred kraj prženja: Sataraš bude gust, sladak i bez viška vode
Sataraš je najukusniji kada je sočan, pun mirisa i ukusa te kada se povrće lijepo sjedini u gusti sos. Ipak, paradajz i paprika tokom kuhanja mogu pustiti dosta vode, pa umjesto kremastog i povezanog jela dobijemo povrće koje pliva u tečnosti.
Mnogi tada ostave šerpu duže na šporetu kako bi višak vode ispario. Međutim, na taj način povrće se može prekuhati, izgubiti lijepu teksturu, a sataraš onu prirodnu slatkoću.
Naše bake imale su jednostavan trik. Pred sam kraj kuhanja dodavale su malu količinu jednog običnog sastojka koji pomaže da se sos lijepo zgusne.
Paradajz i paprika prirodno sadrže mnogo vode i tokom termičke obrade je oslobađaju. To nije znak da ste nešto pogriješili, ali način pripreme može napraviti veliku razliku.
Ako sataraš cijelo vrijeme kuhate poklopljen, para nema gdje da izađe. Kondenzuje se na poklopcu i vraća u jelo, zbog čega višak tečnosti mnogo sporije isparava.
Zato je najbolje da nakon dodavanja paradajza sataraš kuhate bez poklopca, uz povremeno miješanje. Tako će voda postepeno isparavati, a povrće će se sjediniti u gust i ukusan sos.
Bakin trik za gust sataraš
Tajna je u jednoj ravnoj kašičici brašna.
Brašno nemojte dodavati direktno u vrelu šerpu jer bi se mogle stvoriti grudvice. Umjesto toga, stavite ga u malu zdjelicu, dodajte nekoliko kašika hladne vode i dobro razmutite dok ne dobijete glatku smjesu.
Pred sam kraj kuhanja sipajte smjesu u sataraš uz stalno miješanje. Ostavite još nekoliko minuta na laganoj vatri, bez poklopca, kako bi se brašno termički obradilo, a sos dodatno zgusnuo.
Važno je da ne pretjerate s količinom. Cilj je dobiti gust i kremast sataraš, a ne težak i brašnjav umak.
Za četiri osobe potrebno je:
-500 g crnog luka
-1 kg paprika
-1 kg zrelog paradajza
-oko 100 ml ulja
-so po ukusu
-1 kašičica šećera, ako je paradajz kiseo
-1 ravna kašičica brašna
Luk sitno nasjeckajte i dinstajte na zagrijanom ulju dok ne omekša. Dodajte papriku narezanu na trake i pržite dok ne omekša i ne zamiriše.
Zatim ubacite oguljen i nasjeckan paradajz, posolite i kuhajte bez poklopca. Povremeno promiješajte i pustite da višak tečnosti polako ispari.
Kada se sataraš već počne zgušnjavati, probajte ga i, ako je paradajz prekiseo, dodajte malo šećera. Pred sam kraj umiješajte razmućenu kašičicu brašna i kuhajte još nekoliko minuta na laganoj vatri.
Poklopac je često glavni krivac za vodenast sataraš.
Kada se poklopac drži na šerpi dok se paradajz kuha, para ostaje unutra i vraća se u jelo. Ako sataraš prska, bolje je smanjiti temperaturu nego ga cijelo vrijeme držati poklopljenim.
Povremeno miješanje bit će dovoljno da povrće ne zagori, dok će višak vode mnogo lakše ispariti.
Za još bolji ukus birajte zreo i mesnat paradajz te čvrstu, mirisnu papriku. Nemojte dolijevati vodu jer će je povrće samo pustiti dovoljno.
Kada sklonite šerpu sa šporeta, ostavite sataraš nekoliko minuta da odstoji. Sos će se dodatno povezati, a ukusi će postati još izraženiji.
Tako ćete dobiti domaći sataraš koji je gust, sočan, mirisan i pun prirodne slatkoće, bez viška vode koja se razlijeva po tanjiru.