Cvijanović u NSRS: Komisija od 2020. zloupotrebljava svoja ovlašćenja
Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović izjavila je na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika od 2020. godine, prema njenim tvrdnjama, postepeno počela zloupotrebljavati svoj status proistekao iz međunarodnog mirovnog sporazuma, kao i ovlaštenja za donošenje vlastitih pravila i propisa.
Obraćajući se tokom rasprave o Prijedlogu odluke o potvrđivanju njene izjave da je odluka Predsjedništva BiH o imenovanju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, donesena bez konsenzusa, štetna po vitalne interese Republike Srpske, Cvijanović je podsjetila na historijat i ulogu same Komisije.
Navela je da je nezavisna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljena na osnovu Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, s mandatom da odlučuje o zahtjevima za proglašenje dobara od kulturnog, historijskog, vjerskog ili etničkog značaja nacionalnim spomenicima.
Prema njenim riječima, tokom prvih pet godina rada Komisije, od 1996. do 2001. godine, u njenom radu učestvovala su dva međunarodna eksperta koje je imenovao generalni direktor UNESCO, te su, kako je navela, djelovali u skladu s Aneksom 8 i međunarodnim standardima zaštite kulturne baštine.
Cvijanović je podsjetila da Aneks 8 predviđa mogućnost nastavka rada Komisije i nakon početnog petogodišnjeg perioda kroz odgovarajući institucionalni okvir unutar Bosne i Hercegovine, ukoliko njen mandat ne bude u potpunosti završen. U tom slučaju, Komisija bi nastavila djelovati u skladu s odredbama Aneksa, dok bi njene članove imenovalo Predsjedništvo BiH.
Istaknula je da je Predsjedništvo BiH, pozivajući se na ovlaštenja iz Aneksa 8, donijelo četiri odluke koje se odnose na Komisiju, te da od 2001. godine međunarodni eksperti više nisu imenovani, nego članove Komisije isključivo imenuje Predsjedništvo BiH.
Govoreći o prijenosu nadležnosti, Cvijanović je navela da je taj proces s međunarodne zajednice i UNESCO-a na domaće institucije završen 2001. godine.
Ocijenila je da je nakon više od dvije decenije rada Komisija u velikoj mjeri ispunila svoju prvobitnu svrhu, jer, kako je rekla, više ne postoji opasnost od oružanih sukoba koji bi ugrožavali nacionalne spomenike.
Prema njenim tvrdnjama, Komisija je od 2020. godine počela širiti svoj mandat izvan okvira definiranog Aneksom 8, nastojeći, kako je navela, jednostrano proširiti svoje nadležnosti.
Dodala je da su se problemi posebno intenzivirali na području Federacije Bosne i Hercegovine, gdje su, prema njenim riječima, mehanizmi namijenjeni zaštiti nacionalnih spomenika postali sredstvo kontrole procesa gradnje, prostornog planiranja i investicionih aktivnosti.
Također je ustvrdila da se posljednjih pet godina pokušavaju prenijeti isti modeli djelovanja i na područje Republike Srpske kroz donošenje odluka o zaštiti kulturnih područja i kulturnih pejzaža.
Prema njenim riječima, u takvim okolnostima konsenzus među članovima Komisije postao je prepreka, zbog čega su, kako tvrdi, započele aktivnosti preglasavanja s ciljem kontrole imovine.
Cvijanović je zaključila da je odluka o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, za koju su glasali Denis Bećirović i Željko Komšić, dok je ona bila protiv, destruktivna po vitalne interese Republike Srpske.
Podsjetila je da Ustav Bosne i Hercegovine i Poslovnik o radu Predsjedništva BiH predviđaju donošenje odluka konsenzusom, kao i mogućnost da član Predsjedništva određenu odluku proglasi destruktivnom po vitalni entitetski interes.
Istaknula je da je upravo zbog toga odlučila aktivirati mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa, smatrajući da način donošenja odluke i pitanja koja ona tretira mogu imati štetne posljedice po interese Republike Srpske i srpskog naroda.