Emotivni Facebook status zatresao Sarajevo: "Moj Romeo je izgubio život kao vojnik Armije RBiH!"
Na današnji dan, 18. maja 1993. godine na sarajevskom mostu Vrbanja, danas Mostu Suade i Olge, ubijeni su Boško Brkić i Admira Ismić.
Njihova tragedija postala je s godinama jedan od simbola opsade Sarajeva, simbol zajedništva u teškom vremenu opsade. Okolnosti tragedije su inspirirale i epitet "sarajevskih Romea i Julije".
Međutim, dok je narativ o sarajevskim Romeu i Juliji dominirao u sarajevskim medijima, paralelno je i uglavnom nezapaženo trajalo oporavanje okolnosti tragedije ali i simbolike koja se razvijala oko pogibije dvoje mladih ljudi. U fokusu je uvijek bila činjenica da su oboje planirali bijeg iz opkoljenog Sarajeva preko teritorije pod kontrolom Vojske Republike Srpske koja je držala grad u opsadi. Zbog toga je mnogim građanima Sarajeva koji su ostali cijeli rat u gradu i borili se protiv opsade teško prihvatiti da simbol opsade bude događaj koji je činjenično potpuno suprotan njihovim uvjerenjima i njihovoj borbi za slobodu.
No, takvi glasovi pobune ranije su često dobijali etiketu "desničarskih", "nacionalističkih", "seljačkih", "huškačkih"...
Danas su, ipak, sve češće prisutni na društvenim mrežama, a baš na godišnjicu pogibije Boška i Admire postao je viralan jedan status Majde Kalamujić Ćorović, SDP-ove članice Općinskog vijeća Novo Sarajevo, čiji je suprug poginuo tokom opsade.
Ovu vrlo emotivnu objavu koja je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama prenosimo u cijelosti:
"Godinama pokušavam sama sebi objasniti i shvatiti sve ratne legende i opravdati naslove kao ovaj današnji, osvrt na godišnjicu pogibije Admire i Boška. Naslov u medijima 'Ma kakav Romeo, kakva Julija, niko se nije tako volio…' me baš pogodio.
Volio se i te kako smo se voljeli, moj Zlaja i ja. Toliko da je kao u filmovima prešao pistu 27.11.1992. godine iz Dobrinje u Butmir i onda smo zajedno prepuzali odlazeći, umjesto preko Igmana - u slobodu... kojoj su težili Admira i Boško, u najopasniji grad na svijetu, iz Butmira u naše Sarajevo.
Krvavih koljena i ruku, stigli u Dobrinju, a sretni ko da na Maldive idemo. Za mjesec dana vjenčani, za sedam mjeseci ja trudna udovica.
Obilježavamo dan pogibje sarajevskih Romea i Julije koji su krenuli otići iz tog istog Sarajeva.
Naša odluka je bila drugačija… voljeti se ko Romeo i Julija, ostati, dati sve od sebe za nas, naš grad i našu zemlju!
Moj Romeo je poginuo kao vojnik ABiH", napisala je majda Kalamujić Ćorović.