1 rečenica otkriva osobu koja vam zavidi: Ako vam ovo često govori, ne misli vam dobro

„Zavist treba i zaslužiti“, govorio je Đorđe Balašević, ali mnogi nisu svjesni ljudi iz svog okruženja koji su zavidni i koji bi sve dali da „komšiji crkne krava“.

Skoro svakom čovjeku prirodno je da pohvalu prima s lakoćom i da je priželjkuje, dok kritiku doživljava kao napad. Međutim, rijetko ko zastane da se zapita – šta je zapravo korisnije za nas? Upravo tu dilemu pogađa citat Fransoa de La Rošfuko, koji se i danas može primijeniti u gotovo svakom odnosu.

Istina je da većina ljudi instinktivno bira pohvalu. Lijepo je čuti da smo dobri, uspješni i posebni. Takve riječi hrane ego, umiruju nesigurnosti i stvaraju prijatan osjećaj sigurnosti. Međutim, problem nastaje kada naš ego raste preko granica, ne pitajući se da li je ta pohvala uopšte iskrena.

„Malo je ljudi dovoljno pametno da više voli kritiku koja im koristi nego pohvalu koja ih vara – a zavist često stoji iza ove druge“, rekao je Fransoa de La Rošfuko.

S druge strane, iskrena kritika rijetko prija. Ona umije zaboljeti, uzdrmati nas i natjerati da preispitamo sebe. Ali upravo u tome leži njena vrijednost. Kritika koja dolazi iz dobre namjere može biti alat za rast – ona nas pokreće, tjera naprijed i pokazuje gdje griješimo.

Iza lažne pohvale često stoji zavist. Ljudi koji vam zavide rijetko će vas otvoreno osporavati. Umjesto toga, mogu vas pretjerano hvaliti, podržavati bez stvarnog interesa ili prećutkivati vaše greške. Ne zato što misle da ste savršeni, već zato što im ne odgovara da napredujete. Zato nije svaka lijepa riječ dobronamjerna, kao što ni svaka kritika nije loša. Ponekad je upravo suprotno.