Noć u kojoj su građani odbacili ustaški režim

U vrijeme Drugog svjetskog rata Banja Luka je bila neobičan grad. Želeći nekako dati legitimitet političkom i ustavnopravnom nasilju koje je proizveo nasilnim uključenjem Bosne i Hercegovine u svoju državu, ustaški režim poglavnika Ante Pavelića donio je, koliko bizarnu toliko i smiješnu, odluku da Banja Kulu, kojoj je izmijenio ime u Luka, proglasi glavnim gradom svoje kvislinške države. 

Vrhunac protesta

Taj pokušaj da se jedan bosanski grad stavi formalno u centar nove države, sveo se na činjenicu da je u njemu trebao imati sjedište tadašnji potpredsjednik Pavelićeve ustaške vlade Osman Kulenović i da je najavljena i čak bila započeta gradnja nove zgrade predsjedništva.

Ipak, Banja Luka uskoro je pokazala šta misli o nasilničkoj državi i zločinačkom režimu. Ona je jednostavno na jasan i nedvosmislen način odbacila taj režim, njegova udvaranja, a pogotovo njegovu praksu progona ljudi zbog njihove rase, vjere i nacije. 

Vrhunac protesta protiv ustaške vlasti dogodio se 20. septembra 1944. godine, kada je 17.000 Banjalučana izašlo iz Banje Luke na oslobođenu teritoriju, a jedan od niza događaja koji su pokazivali šta građani našeg grada misle zbio se na Novu godinu 1944. 

Neposredno prije te nove godine, novembra 1943., zbila su se dva bitna događaja. Prvi je  zasjedanje ZAVNOBiH-a 26. novembra, a drugi zasjedanje AVNOJ-a 29. novembra. 

Kao ilegalni radnik i član SKOJ-a, imao sam neke dužnosti u vezi s ovim zbivanjima. Zapravo, bio sam prenosilac pisma Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu mom rođaku Mesudu Kulenoviću i komšiji Suljagi Salihagiću, koja su sadržavala obavijest o održavanju ovih skupova. Bio je to poziv za prelazak njih dvojice na oslobođenu teritoriju, uz garancije Komiteta za sigurnost njihovih porodica.  

Isto tako, kada nam je došao materijal koji je sadržavao odluke oba ova skupa, meni ga je predao tadašnji čovjek za vezu s oslobođenom teritorijom Kemal Đuzel, a ja sam ga, zajedno s aktivom kojem sam pripadao, umnožavao i dijelio povjerljivim ljudima.  

Samo tri dana

Kada je došlo do tzv. Šeste ofanzive, V korpus NOV-a odlučio je da izvede diverzioni napad na Banju Luku i da time primora Nijemce da dio snaga iz istočne Bosne, gdje je bio glavni pravac djelovanja ofanzive, prebaci u Krajinu i Banju Luku. Tako nam je javljeno da za Novu godinu očekujemo taj napad i da se za njega pripremimo. 

Mi, ilegalci, dobili smo zadatak da pohapsimo dostupne nam ustaške saradnike, agente i ustaše koji su živjeli ili se noću kretali u krajevima preko Vrbasa i Gornjem Šeheru te Hisetima i na Pilani, gdje su ilegalci ustvari već godinu i više vladali kad padne noć, a ustaše se povlačile preko mosta, dok su na most postavljane žičane prepreke i izgrađeni bunkeri. Drugi zadatak bio nam je da sačekamo partizanske borce koji će doći iz određenih pravaca i da ih potom provedemo sigurnim putevima i tako da ne budu otkriveni. 

Treći zadatak bio nam je da pripremimo hranu i doček borcima. Sve ove zadatke veoma smo uspješno izvršili, a narod, koji je nekako naslutio da će se nešto značajno dogoditi, počeo je spremati šta je ko imao za dobrodošlicu partizanima. 

Napad je započeo tačno kako je i najavljen, u 23 sata, kada je nastao pakao od topovske, minobacačke, mitraljeske i puščane vatre, a partizani su u tom naletu zauzeli sav grad osim utvrđenja Kastel i kompleksa zgrada od hotela “Palas” do zgrada Narodnog pozorišta i njemačke komande koja se nalazila u zgradi Vojnog arhiva. 

Danas, kad se za Novu godinu čuju pucnji, mi koji smo preživjeli opsadu Sarajeva se stresemo i nije nam lagodno. Ali, ne znam da je ikada iko doživio Novu godinu uz toliko pucnjave, ali one prave koja je nosila smrt, ali da se iko ikada toliko radovao svakom pucnju, a osobito onima koji su dolazili iz pravca kojim su nadirali partizani. 

Sutradan je u oslobođenom dijelu grada nastavljen teferič, ali je on, nažalost, trajao samo tri dana, jer, kako je i bila namjera komande V korpusa, Nijemci su iz istočne Bosne, preko Doboja, Dervente i Prnjavora, prebacili cijelu SS diviziju „Princ Eugen Savojski“ ka Banjoj Luci. Kako partizani nisu uspjeli da poruše most na Savi u Bosanskoj Gradišci i na Vrbasu u Klašnicama, njihovi tenkovi i borbena kola iznenada su se pojavili iz pravca Trna i tako prekinuli banjalučki novogodišnji teferič. 

Mislim da nikada niko u ovoj našoj zemlji, koja je vidjela svašta, nije doživio takvu novu godinu kakvu smo mi u Banjoj Luci doživjeli 31. decembra 1943.  

Progoni i pljačke

Prvi akti ustaškog režima bili su progon gradskog srpskog stanovništva i pljačka njegove imovine, zatim hapšenje Jevreja i njihovo dovođenje na prinudni rad rušenja Episkopske pravoslavne crkve, a zatim otprema u logore smrti, tako da je za one naše ljude koji nisu znali ko su ustaše, kakva im je ideologija i politika i kakve planove imaju, postalo jasno da se radi o kvislinškom režimu, a da njime upravljaju zločinci i najgori ološ koji se ne libi najgorih zločina koje svijet poznaje.