Uz godišnjicu pogibije Beograđanka dr Dušanka Vujasić u Goraždu dobija ulicu
Navršile su se 33 godine od pogibije goraždanskih heroja u bijelom, dr. Dušanke Vujasić i dr. Hasana Imamovića koji su izgubili život od iste granate, obavljajući svoj časni poziv u najtežim trenucima za Goražde.
Povodom godišnjice njihove pogibije, gradonačelnik Goražda Ernest Imamović i predsjedavajući Gradskog vijeća Dženis Ćulov položili su cvijeće i odali počast njihovoj žrtvi i nesebičnoj posvećenosti.
Poručili su da imena ovih heroja u bijelom danas ne nose samo sjećanje na tragediju, već i duboko poštovanje prema ljudskosti, hrabrosti i profesionalnoj etici koja nije pokleknula ni pred ratom. Dok su mnogi tražili spas, oni su ostali uz ranjene, uz bolesne, uz ljude kojima su bili najpotrebniji.
U znak trajnog sjećanja, u četvrtak, 30. aprila u 11 sati bit će upriličeno svečano otkrivanje ploče sa nazivom ulice dr. Dušanke Vujasić, kao trajni podsjetnik da grad pamti one koji su mu dali najviše.
Tim povodom u gradu na Drini, pored Dušankine porodice iz Srbije i Hrvatske, kao i drugih zvanica, boravit će i novinar, publicista i kolumnista Dragan Bursać, koji u svojim tekstovima piše o ljudima i sudbinama kakve su obilježile i život dr. Dušanke Vujasić.
Sutra će u Centru za kulturu biti održano i “Večer sa Draganom Bursaćem”, koje će biti još jedna prilika da se kroz književnost i javni razgovor čuvaju pomeni o ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u historiji.
Gradsko vijeće Goražde 13. marta usvojilo je odluku o davanju naziva ulice dr. Dušanki Vujasić, doktorici stomatologije koja je tokom najtežih dana rata pokazala izuzetnu hrabrost i humanost, dijeleći sudbinu s građanima Goražda. Na ovaj način dr. Dušanka Vujasić postat će prva žena po kojoj će biti nazvana jedna ulica u Goraždu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas.
Dr. Dušanka Vujasić, rođena 1957. godine u Beogradu, u Goražde je doselila početkom osamdesetih godina nakon udaje i ubrzo se zaposlila u Domu zdravlja kao stomatologinja gdje je brzo stekla povjerenje i poštovanje pacijenata.Kada su u maju 1992. godine prve granate počele padati na Goražde, odlučila je ostati u Domu zdravlja gdje je radila i pomagala građanima. Za Beograđanku je bilo lakše da ode, ali vodili su je časni principi njenog ljekarskog poziva i osjećaj odgovornosti prema ljudima kojima je bila potrebna.
Tokom opsade grada, kada su zdravstvene ustanove radile u izuzetno teškim uvjetima, Vujasić je pored svog osnovnog posla stomatologinje, pomagala u zbrinjavanju ranjenika i bila podrška pacijentima i kolegama u bolnici.
Poginula je 27. aprila 1993. godine kada je granata pogodila zgradu Doma zdravlja, zajedno s kolegom, stomatologom Hasanom Imamovićem. U trenutku smrti bila je u šestom mjesecu trudnoće. Njihova imena, zajedno sa ostalim kolegama, uklesana su i na spomen-ploči na Kantonalnoj bolnici Goražde.