Pogledajte kako izgleda Dubai sad kad su svi koji su mogli pobjegli iz njega

Decenijama je Dubai gradio imidž utočišta čistog potrošačkog luksuza koje posjećuju turisti iz cijelog svijeta.

Međutim, ovaj grad u United Arab Emirates sada se suočava s ozbiljnom prijetnjom, jer je rat između United States i Israel s jedne strane i Iran s druge uzdrmao temelje takozvanog „dubaijskog sna“ u koji su mnogi stranci godinama vjerovali.

UAE je pretrpio više od dvije trećine iranskih udara. Analitičari smatraju da je država djelimično bila meta zbog dubokih vojnih i obavještajnih partnerstava sa zapadnim silama, ali i zbog reputacije Dubaija kao jednog od omiljenih centara globalnih finansija i zapadnog turizma.

„Sjaj je definitivno nestao“, rekao je John Trudinger, Britanac koji već 16 godina živi u Dubaiju i radi kao direktor škole u jednoj obrazovnoj ustanovi u Emiratima. On zapošljava više od 100 nastavnika iz Velike Britanije i kaže da su mnogi od njih bili toliko „duboko traumatizirani i teško se nose sa iznenadnim dolaskom rata u Dubai“ da su napustili grad i ne planiraju da se vrate.

Oni su među desetinama hiljada stanovnika i turista koji su napustili Dubai otkako su SAD i Izrael prije skoro dvije sedmice pokrenuli zajedničke napade na Iran. Velika populacija radnika migranata u gradu, međutim, nema tu privilegiju.

Stanovnici svakodnevno na telefone dobijaju upozorenja o „potencijalnim raketnim prijetnjama“, uz savjete da potraže zaklon i drže se dalje od prozora. Više od 90 posto od ukupno 1.700 iranskih projektila presreli su protivzračni sistemi UAE, ali su neki ipak pogodili značajne ciljeve, uključujući vojne baze, industrijske komplekse i aerodrom u Dubaiju, čime je privremeno zatvoren jedan od najprometnijih vazdušnih čvorišta na svijetu. Napadi na dva data centra nakratko su ostavili stanovnike bez mogućnosti da koriste mobilne telefone za digitalna plaćanja.

Fairmont The Palm, koji se nalazi na čuvenom vještačkom ostrvu u obliku palme, poznatom po luksuznim vilama, ekskluzivnim hotelima i elitnim plažnim klubovima, također je pogođen u dramatičnom napadu.

Zain Anvar, taksista iz Pakistana, vidio je kako mu je automobil uništen tokom napada na hotel, nakon što ga je parkirao dok je otišao na molitvu.

„Najsretniji sam čovjek na svijetu što sam preživio“, rekao je. „Ali sada mi porodica govori da se vratim kući. Ne želim više da budem u Dubaiju. Posla nema – otkako je počeo rat ne zarađujemo ništa i ne vjerujem da će se turizam uskoro vratiti. Mnogi taksisti poput mene razmišljaju da odu u neku drugu zemlju. Svi znaju da je Dubai gotov.“

Ekonomske posljedice sukoba za UAE vjerovatno će biti značajne, ali nigdje toliko kao u Dubaiju, gdje turizam svake godine donosi oko 30 milijardi dolara. Više od 90 posto stanovnika su stranci, među kojima je i jedna od najvećih koncentracija milijardera na svijetu, privučenih činjenicom da u Emiratima nema poreza na prihod, kapitalnu dobit niti nasljedstvo.

Za razliku od drugih emirata u Zalivu, Dubai nema ogromne rezerve nafte na koje se može osloniti. Analitičari smatraju da bi finansijski gubici mogli biti ogromni ako se rat nastavi i ako reputacija grada kao sigurnog centra za turizam i zapadni kapital u poslovanju, bankarstvu i nekretninama nastavi slabiti. U srijedu su banke Citibank i Standard Chartered evakuirale svoje zaposlene iz Dubaija „zbog povećane bezbjednosne zabrinutosti“.

„Dubai već sada trpi velike gubitke“, rekao je Khaled Almezaini, profesor na Zayed University i koautor knjige An Introduction to Gulf Politics. „Za sada ekonomija UAE može izdržati, ali ako se ovo nastavi još deset ili dvadeset dana, posljedice po turizam, avio-saobraćaj, poslovanje stranaca i naftni sektor bit će veoma teške.“

Šeici koji upravljaju Dubaijem pokušavaju kontrolirati narativ i zadržati sliku mira i sigurnosti. Nakon niza paničnih objava na društvenim mrežama, policija je zaprijetila hapšenjem i zatvorom za influensere koji objavljuju sadržaj „koji je u suprotnosti sa zvaničnim saopštenjima ili može izazvati društvenu paniku“. Zvaničnici u optimističnim porukama objašnjavaju da su „velike eksplozije“ koje se čuju na nebu zapravo „zvuk sigurnosti“.

Stanovnici i turisti koji su ostali u gradu tvrde da je i dalje moguće voditi relativno normalan život, iako su barovi na plaži, tržni centri i hoteli s pet zvjezdica sablasno prazni. Na plaži Jumeirah Beach mogu se vidjeti influenserke u bikiniju kako poziraju pred kamerama, dok se djeca igraju na velikim plutajućim igračkama u moru, a džet-skijevi redovno prolaze horizontom.

Ironično, mnogi turisti kažu da su u Dubai došli upravo da pobjegnu od rata.

„Mi smo iz Ukraine, pa smo, nažalost, iz jedne ratne zone došli u drugu, ali takav je život“, rekla je dvadesetšestogodišnja Kristina Halis dok je ispijala koktel na ležaljci. „I dalje se ovdje osjećam sigurno, dolazim na plažu i uživamo u životu. Ne biste ni pomislili da je rat.“

Masovno napuštanje grada od strane turista i influensera ostavilo je i neočekivane posljedice. Stotine pasa i mačaka, koje su često držale poznate ličnosti sa TikTok, Instagram i YouTube, posljednjih dana ostavljene su u skloništima za životinje, vezane za bandere ili napuštene u kutijama na ulicama dok su vlasnici u žurbi napuštali zemlju. Sklonište K9 Friends Dubai opisalo je situaciju kao „odvratnu“.

Za milione ekonomskih migranata koji su u Dubai došli da rade u građevini, dostavi, vožnji i drugim fizičkim poslovima, opcija da jednostavno sjednu u avion i vrate se kući gotovo da ne postoji. U gradu živi oko dva miliona Indijaca, do 700.000 Nepalaca i oko 400.000 Pakistanaca, među kojima je mnogo radnika niskog statusa koji su često izloženi eksploataciji i ne mogu lako napustiti posao.

Od četvero ljudi koji su poginuli u UAE od početka sukoba, troje su radnici iz južne Azije: pakistanski taksista, nepalski čuvar i vozač cisterne za vodu iz Bangladesh. U napadu dronom u blizini aerodroma u Dubaiju u srijedu rano ujutro povrijeđena su dvojica državljana Ghana, jedan Indijac i jedan državljanin Bangladeša.

U četvrti Muhaisnah 2, na periferiji Dubaija gdje se nalaze radnički domovi, dvadesetdevetogodišnji radnik iz Nigeria Ebenezer Ibrahim bio je jedan od rijetkih koji su uopće bili svjesni razmjera sukoba.

„Svi smo mi ljudi i svi krvarimo, pa naravno da brinem zbog ovih raketa“, rekao je Ibrahim. „Ali vlada za sada dobro radi posao presrećući ih. Dolazim iz Afrike i u mojoj zemlji ima mnogo problema. Imam svoje ciljeve i ostat ću ovdje da radim za njih.“

Većina ljudi u Muhaisnahu 2 samo je slegala ramenima govoreći da rat nema veze s njima. Međutim, porodica Saleha Ahmeda, pedesetpetogodišnjeg vozača iz Bangladeša koji je poginuo kada su krhotine rakete pale na njegovo gradilište u Dubaiju, tvrdi da je nedostatak informacija i jasnih upozorenja bio koban.

„Prave razmjere onoga što se događa shvatio sam tek kada sam se vratio u Bangladeš i ovdje vidio vijesti“, rekao je njegov mlađi brat Zakir Husein, koji također radi u Dubaiju.

„Iskreno, radnici u Dubaiju se plaše da govore. Uvijek smo imali osjećaj da ne smijemo ništa loše reći o zemlji jer bismo mogli upasti u probleme. Da smo znali šta se zaista događa, moj brat bi možda pokušao otići na sigurnije mjesto ili se vratiti kući.“

Husein kaže da mu se povratak u Dubai, posebno dok sukob traje, sada čini „nepodnošljivim“.

„Ali Dubai je jedino mjesto gdje znamo kako zaraditi“, rekao je. „Naše porodice zavise od nas.“