Vojni analitičar upozorava: Postoje 3 moguća ishoda sukoba u Iranu

Vanjskopolitički i vojni analitičar Goran Redžepović u razgovoru za N1 je ocijenio da zračni napadi Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika mogu oslabiti Iran, ali da sami po sebi ne mogu dovesti do promjene režima.

Govoreći o trenutnom toku sukoba, Redžepović ističe da historija pokazuje kako zračna moć nije dovoljna za politički preokret.

"Još nije zabilježeno da se zračnim napadima mijenja režim. Izuzetak je Libija 2011. godine kada je nakon bombardiranja NATO-a nastao potpuni haos", rekao je Redžepović.

Dodaje da su američki i izraelski udari već uništili veliki broj vojnih ciljeva.

"Uništene su mnoge zrakoplovne baze, lansirni položaji raketa i radarske mreže. Ubijeno je i 49 lidera. Međutim, Iranci su prešli na takozvani mozačni sistem odbrane, gdje se zapovijedanje spušta na niže komandante koji samostalno vode operacije", pojašnjava, piše N1.

Američka bombarderska avijacija već djeluje
Redžepović navodi da su nakon početnih udara krstarećim projektilima u operacije uključeni i strateški bombarderi.

"Britanci su dozvolili korištenje baza Fairford u Engleskoj i Diego Garcia u Indijskom okeanu. Te baze služe kao polazni ili etapni aerodromi za bombardere B-1, B-2 i B-52", kaže.

Posebno naglašava značaj stealth bombardera B-2.

"Jedan bombarder B-2 ima nosivost kao osam taktičkih višenamjenskih aviona i može nositi penetrirajuće bombe koje uništavaju bunkere i duboko ukopana skladišta", dodaje.

Revolucionarna garda ostaje ključna snaga režima
Ipak, Redžepović smatra da zračni napadi ne mogu slomiti unutrašnji stub iranske vlasti.

"Zračni napadi mogu oslabiti režim i Revolucionarnu gardu, ali će i dalje ostati ogromne snage koje mogu kontrolisati unutrašnju opoziciju", ističe.

Prema njegovim procjenama, režim ima veliku rezervu snaga.

"Revolucionarna garda i prateće milicije imaju oko 300.000 naoružanih ljudi. Dio njih su paravojne formacije koje se kreću motociklima i djeluju brutalno protiv protivnika režima", navodi.

Dodaje da promjena vlasti može doći samo iznutra.

"Nema šanse za promjenu režima bez 'boots on the ground', odnosno bez unutrašnje pobune u samom Iranu", naglašava.

Trumpova strategija pod velikim znakom pitanja
Redžepović smatra da američki predsjednik Donald Trump vodi rat bez jasno definiranog političkog cilja.

"To je rat bez strategije. Taktički Amerikanci dobivaju, ali se ne zna koji je krajnji politički cilj", kaže.

Ističe da su poruke iz Washingtona često kontradiktorne.

"Prvo se govorilo o promjeni režima, pa se od toga odustalo. Zatim se pozivalo narod na pobunu, pa se govorilo o naoružavanju Kurda, pa o kopnenoj operaciji. Sve to pokazuje nedostatak jasne strategije", dodaje.

Posebno je kritičan prema Trumpovom pozivu iranskoj Revolucionarnoj gardi.

"Pozvao je Revolucionarnu gardu da položi oružje i da im neće biti ništa. To je potpuno bizarna izjava", smatra.

Tri moguća scenarija za Iran

Redžepović navodi tri potencijalna scenarija razvoja situacije u Iranu.

Prvi scenarij je demokratska transformacija države.

"To je najmanje vjerovatna opcija", kaže.

Drugi scenarij podrazumijeva opstanak režima uz određene promjene.

"Najvjerovatnije je da će režim opstati, ali će doći do određenog 'fine tuninga' unutar sistema vlasti", objašnjava.

Treći scenarij smatra najopasnijim.

"Najgori scenarij bio bi raspad Irana i građanski rat. Tada bi Evropa mogla doživjeti val od deset miliona izbjeglica, mnogo veći nego tokom rata u Siriji", upozorava.

Koliko bi rat mogao trajati

Analitičar ističe da je trajanje sukoba trenutno nemoguće precizno procijeniti.

"Amerikanci su vjerovali da će režim pasti za 72 sata, što se nije dogodilo. Nakon toga govorilo se o četiri ili pet sedmica, a sada se kaže da će trajati koliko bude potrebno", kaže.

Dodaje da je vjerovatno da će Washington u jednom trenutku jednostavno proglasiti pobjedu.

"Trump će vjerovatno proglasiti pobjedu kakva god situacija bila i izaći iz rata", smatra.

Zaljevske monarhije između straha i politike
Redžepović smatra da arapske države Zaljeva nisu otvoreno stale na stranu SAD-a i Izraela zbog unutrašnjih političkih razloga.

"Arapi generalno ne vole Amerikance. Njihovi režimi se prije svega boje reakcije vlastitog stanovništva", objašnjava.

Dodaje da bi otvoreno vojno savezništvo s Izraelom bilo politički osjetljivo.

"Ne zna se kako bi stanovništvo reagovalo kada bi njihovi avioni letjeli krilo uz krilo sa američkim i izraelskim avionima", kaže.

Uloga Rusije i globalna geopolitika

Na pitanje o mogućem ruskom obavještajnom angažmanu u korist Irana, Redžepović kaže da za takve tvrdnje nema potvrdu.

"Rusi su vrlo ograničeni u mogućnosti podrške Iranu. Politički ne žele izgubiti Trumpa u pregovorima oko Ukrajine, a vojno imaju ograničene resurse", navodi.

Ipak, ne isključuje određenu saradnju u obavještajnom prostoru.

"U cyber prostoru i razmjeni informacija nešto je vjerovatno moguće, ali da se Rusija direktno uključi u rat – to je mala vjerovatnost", smatra.

Vojni rokovi u regionu

Govoreći o ponovnom uvođenju vojnog roka u nekim državama regiona, Redžepović smatra da se radi više o političkoj simbolici nego o stvarnom jačanju vojske.

"To je narodna izreka – vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu", kaže.

Dodaje da kratki vojni rokovi ne mogu riješiti problem nedostatka vojnika.

"Za dva ili tri mjeseca ne možete obučiti vojnika za kompleksne vojne specijalnosti kojih u vojsci ima više od 150", naglašava.

Zaključuje da se u većini slučajeva radi o modernizaciji postojeće opreme, a ne o povećanju vojne moći.

"Ne povećava se broj vojske nego se samo zamjenjuje staro naoružanje novim", zaključuje Redžepović.