Šta znači kontrola Ormuskog moreuza: nafta, LNG i šok za cijene u svijetu
Ormuski moreuz je jedna od najvažnijih “tačaka gušenja” svjetske trgovine energentima. To je uzak morski prolaz između Irana i Omana koji povezuje Persijski zaliv s Omanskim zalivom i dalje s Indijskim okeanom. Kroz njega prolazi ogroman dio izvoza nafte iz Saudijske Arabije, Iraka, UAE, Kuvajta i Katara, ali i veliki dio globalne trgovine tečnim prirodnim gasom, posebno katarskog LNG-a.
Kada se govori o “kontroli” Ormuskog moreuza, u praksi se misli na sposobnost da se plovidba uspori, poskupi ili privremeno blokira: prijetnjama brodovima, napadima na tankere, minama, dronovima, raketiranjem obale ili samo podizanjem rizika do nivoa na kojem osiguravajuće kuće i brodari više ne žele da prolaze. Čak i bez formalnog zatvaranja, dovoljno je da se brodovi preusmjere, čekaju ili plove u konvojima – tržište reaguje skokom cijena.
Najbrži i najvidljiviji efekat je rast cijene nafte. Pošto se energenti kupuju i prodaju uz očekivanja, već sama vijest o riziku u moreuzu može pogurati cijene. To se potom preliva na cijenu goriva, logistike, avio-karata i gotovo svake robe koja se transportuje. Paralelno rastu troškovi osiguranja i “ratne premije” za brodove, a to dodatno podiže krajnje cijene.
Drugi veliki udar dolazi kroz prirodni gas i LNG. Katar je jedan od najvećih izvoznika LNG-a na svijetu, a veliki dio njegovog izvoza ide upravo kroz Ormuski moreuz. Ako se taj tok poremeti, gas poskupljuje, a to u Evropi i Aziji brzo znači skuplju struju i grijanje, kao i pritisak na industriju. Posebno su osjetljive zemlje koje zavise od uvoza, uključujući velike azijske potrošače.
Treći efekat je finansijski: tržišta ne vole neizvjesnost. Povećan rizik na najvažnijoj energetskoj ruti diže cijene energenata, ali i pritisak na valute, berze i kamatne stope, jer se vraća strah od inflacije. U takvim situacijama kompanije odlažu investicije, a potrošači osjećaju pad kupovne moći.
Često se spominje pitanje: postoje li alternative? Djelimično postoje – naftovodi koji izlaze na Crveno more ili Omanski zaliv, te određeni kapaciteti za izvoz mimo moreuza. Međutim, problem je što te rute nemaju kapacitet da u potpunosti zamijene Ormuski moreuz u kratkom roku. Zbog toga svako ozbiljnije ometanje prolaza ostavlja “rupu” u snabdijevanju ili barem pravi ogromno zagušenje, što gura cijene naviše.
Zbog svega toga, kontrola ili destabilizacija Ormuskog moreuza nije samo regionalna tema, već globalni ekonomski okidač: utiče na cijenu energije, transport, inflaciju i stabilnost tržišta od Azije do Evrope i Amerike.