Norveška na dobitku dok Hormuz potresa tržišta: stižu optužbe za “ratno profiterstvo”
Kriza oko Hormuškog moreuza izazvala je snažan potres na globalnom tržištu energenata, ali je istovremeno otvorila prostor za neočekivanog dobitnika. Dok Evropa i Azija strahuju od poremećaja u snabdijevanju, Norveška bilježi rekordne prihode zahvaljujući rastu cijena plina i povećanoj potražnji.
Dramatičan pad brodskog prometa kroz moreuz dodatno je pojačao nervozu. Umjesto uobičajenog prometa, kroz ključni prolaz između Irana i Omana zabilježen je višestruko manji broj plovila, dok je veliki broj trgovačkih brodova ostao usidren i čekao sigurnosne procjene. U takvim okolnostima, cijena sirove nafte na evropskom tržištu skočila je gotovo 20 posto, a cijena plina čak oko 75 posto.
U pozadini krize su ratna dešavanja i sigurnosne prijetnje koje su praktično usporile izvoz energenata iz Perzijskog zaljeva, regije koja učestvuje sa značajnim udjelom u svjetskoj potrošnji nafte i plina. Istovremeno, pojavile su se suprotne poruke o tome da li je prolaz u potpunosti zatvoren, ali tržište reaguje i na samu mogućnost prekida.
Norveška je u ovoj situaciji postala ključni oslonac za evropski kontinent, posebno nakon smanjenog oslanjanja na ruski plin. Procjene govore da Norveška samo od prodaje plina trenutno zarađuje oko 100 miliona eura dnevno više nego prije posljednjih velikih skokova cijena, a dodatni pritisak dolazi i zbog poremećaja u proizvodnji LNG-a na Bliskom istoku.
Analitičari upozoravaju da je plin znatno teže skladištiti od nafte i da je problematično što su evropska skladišta na relativno niskom nivou popunjenosti. Ako se kriza produži, očekuje se rast cijena električne energije i veći troškovi za industriju i domaćinstva širom Evrope.
Zbog svega toga, dio međunarodne javnosti i medija optužuje Norvešku da na krizi “previše dobro prolazi” i govori o ratnom profiterstvu. Iz Norveške stiže odgovor da se radi o tržišnim cijenama i da je proizvodnja podignuta do maksimuma, ali ostaje moralna dilema: da li bi dio ekstraprofita trebalo usmjeriti u širu pomoć evropskim partnerima u vrijeme energetske nesigurnosti.