Zbog ovog je i Federeru bilo neprijatno: Nikada prije ovo nije doživio

Sport
Zbog ovog je i Federeru bilo neprijatno: Nikada prije ovo nije doživio

Nekada je jednostavno neophodno postaviti jasnu granicu, mjeru onoga što želite učiniti. Jedno je slaviti nečiju veličinu, a sasvim drugo, makar i simbolično, podići ga na prijesto. Svakome ko nije diktator takav trenutak može biti krajnje neprijatan.

Upravo tako se osjećao i Rodžer Federer, otac blizanaca (dva dječaka i dvije djevojčice), kada je na stadionu svog idola Roda Lejvera dobio čast kakvu do tada nije dobio niko.

Ne mislimo pritom na svečano otvaranje Australijan opena, koje je bilo spektakularno i razigrano, u skladu s reputacijom turnira, već na samu kulminaciju na kraju večeri.

Sve je funkcionisalo savršeno dok su Patrik Rafter i Lejton Hjuit provjeravali koliko Federer još uvijek sigurno igra voleje, ili dok se Andre Agasi povukao u stranu kako bi sva pažnja bila usmjerena na Ešli Barti i švicarskog velikana.

Ovakav spektakl s tribina je želio ispratiti i Novak Đoković, a kada ga je ugledao, Federer mu je odmah prišao da se pozdrave. Gospodski, kako i dolikuje.

Cijeli događaj bio je zamišljen kao proslava Federerovog povratka u Australiju nakon pet godina, i to kao jednog od najvećih igrača koji su ikada igrali u Melburnu. Sve je bilo simpatično, toplo i emotivno – poput trenutka kada je istom dječaku koji mu je prije 14 godina uhvatio lopticu u letu ponovo poslao malo žuto „parče sreće“ s istog mjesta. Ishod je bio identičan, piše Nova.rs.

Takve predstave nisu neobične za Australijan open. Prije nekoliko godina imali smo i veče posvećeno Novaku Đokoviću i njegovim prijateljima. Paralele između ta dva događaja vrlo su jasne – slavni bivši i sadašnji igrači, igra s glavnom zvijezdom večeri, šala, razgovori u mikrofon. Sve, naravno, uz intervjue na terenu: Džim Kurijer razgovarao je s Federerom, baš kao što je Nik Kirjos to činio s Đokovićem.

A onda – jedan trenutak u kojem je i Federeru postalo neprijatno. Iako mnogima to može zvučati nevjerovatno, biografi tvrde da je Federer u suštini introvertna osoba. Socijalne vještine razvio je iz potrebe i godinama ih pažljivo gradio.

Upravo zbog te crte ličnosti često mu nije prijatno kada je sav fokus isključivo na njemu. Naravno, sposoban je da učestvuje u velikim, emotivnim spektaklima poput oproštaja na Lejver kupu 2022. godine, ali istovremeno ne želi da ga – doslovno – podignu na tron.

Postavljanje platforme ispred njega, na koju se penje kao da sam sebe kruniše, bio je trenutak u kojem se otišlo korak predaleko. Iako je razumljivo zašto je do toga došlo – mnogi koji ne znaju teniska pravila i dalje znaju ko je Federer. Zbog njega su zavoljeli tenis, ili barem čuli za njega. Napravio je marketinške i poslovne revolucije kakve rijetko ko prije njega jeste.

Federer jeste simbol tenisa, njegova esencija, iako je Novak Đoković nesumnjivo najbolji igrač koji je ikada držao reket. Ipak, Federer nije vladar, monarh ili neko iznad svih ostalih. U tom smislu, Australijan open je pretjerao.

Podij je bio suvišan. Do tog trenutka sve je bilo gotovo savršeno, a onda se otišlo jedan korak dalje – u kič. Prva ceremonija otvaranja Australijan opena tako je ostala u sjeni tog jednog momenta.

Osim ako svake godine ne bude na isti način slavljen po jedan velikan. Odgovor na to pitanje dobit ćemo tek s vremenom.

Do tada, vrijedi obratiti pažnju na Federerovu reakciju: tokom cijelog trenutka gleda prema vatrometu i skreće pažnju na druge stvari. Bilo mu je, bez ikakve sumnje – neprijatno.

#tenis #sport #Federer

Ne propustite

✖