Šta je s nama?! Zašto Sarajevo šuti? Lazović nikad oštriji o porukama iz Zagreba

Bivši predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i jedan od učesnika mirovnih pregovora u Daytonu, Miro Lazović, reagovao je na burne reakcije koje su uslijedile nakon poruka poslanih sa konferencija povodom 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, održanih u Daytonu i Zagrebu.

Lazović smatra da izrečene poruke ne bi trebale predstavljati iznenađenje za bh. javnost, jer su, kako navodi, skupovima dominirali akteri koji zastupaju jasno prepoznatljive političke interese.

Ne trebamo se čuditi, niti biti iznenađeni, što su na skupovima u Dejtonu i Zagrebu, povodom 30 godina DMS (op.a. Dejtonskog mirovnog sporazuma) dominirali lobisti politike HDZ. Njihovi ciljevi su jasni. Oni ih i ne kriju. Otvoreno zagovaraju daljnju teritorijalnu etničku podjelu BiH. U Dejtonu ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman predlaže da se aparthejdski model dvije škole pod jednim krovom primjeni na cijelu BiH, a Max Primorac u Zagrebu otvoreno traži "treći entitet" kao spas za Hrvate u BiH. Ne trebamo biti ljuti. To je njihova pollitika.

U nastavku reagovanja Lazović fokus prebacuje na unutrašnje političke prilike u Bosni i Hercegovini, posebno kritikujući izostanak jasnog i koordiniranog odgovora iz Sarajeva.
A šta je sa nama? Pravo pitanje je, zašto Sarajevo šuti? Zašto smo inertni? Zašto dozvoljavamo da se u drugim sredinama kreira naša budućnost? Zašto pristajemo na inferiornu poziciju u koju nas drugi guraju. Zašto su pasivne partije koje ne pristaju na etničke ograde već zagovaraju državu punih ljudskih prava i sloboda. Zašto ne pošalju zajedničku poruku i Briselu i Vašingtonu. Svakako, i našim susjedima u Zagrebu i Beogradu. Vrijeme je da mi vučemo bijele figure jer radi se o našoj državi. Drugima ne treba dozvoliti da svoje interese ugrađuju u našu budućnost.
 
Lazović poručuje da rasprava o Dejtonskom mirovnom sporazumu mora biti vraćena u Bosnu i Hercegovinu, te da se ključne poruke o njegovim manjkavostima i potrebnim promjenama moraju artikulisati iz glavnog grada.
Ako je DMS naša stvarnost i naša tegoba, koju trebamo mijenjati, na putu ka EU, onda te poruke trebaju biti poslane iz Sarajeva sa dobro organizirane konferencije na kojoj bi se govorilo o dobrim i lošim odredbama DMS i šta treba mijenjati kako bi se BiH gradila kao funkcionalna, stabilna i demokratska evropska država.