Neviđeno ponašanje prvi put zabilježeno u Europi: I naučnici ostali šokirani snimkama
Koristeći infracrvene kamere i termovizijske uređaje, istraživači su tokom nekoliko godina zabilježili desetine slučajeva u kojima štakori u potpunom mraku skaču u zrak, hvataju šišmiše u letu i ubijaju ih preciznim ugrizom u vrat.
Naučnici iz njemačkog Leibnizovog instituta za istraživanje zooloških vrtova i divljih životinja (Leibniz-IZW) te Muzeja prirodoslovlja u Berlinu dokumentovali su dosad neviđeno ponašanje običnih smeđih štakora (Rattus norvegicus) u dvije velike pećine u njemačkim pokrajinama Schleswig-Holstein i Donja Saska. Tokom višegodišnjeg istraživanja, pomoću infracrvenih i termovizijskih kamera, otkrili su da štakori u mrklom mraku skaču i u letu hvataju šišmiše, ubijajući ih ugrizom u vrat. Studija je objavljena 2025. godine u naučnom časopisu Global Ecology and Conservation.
„Ovo je prvi dokaz da smeđi štakori u kontinentalnoj Evropi sistematski love leteće sisare“, izjavio je dr. Toni Kleinfelt, glavni autor istraživanja. „Do sada je takvo ponašanje bilo poznato samo s udaljenih ostrva poput Novog Zelanda ili Farskih Ostrva, gdje štakori love morske ptice“, dodao je.
U pećinama Segeberger Kalkberg i Lüneburger Kalkberg, koje tokom jesenske migracije i zimske hibernacije okupljaju stotine hiljada šišmiša, štakori su vrebali na ulazu i pomoću brkova u potpunom mraku otkrivali prolaz letećih jedinki. U pojedinim noćima, uspijevali su uhvatiti i do 30 posto šišmiša koji su ulazili u pećinu. Procjene pokazuju da bi grupa od samo 15 štakora mogla tokom jedne zime ubiti između 2.000 i 8.000 šišmiša, što bi u manjim kolonijama moglo izazvati ozbiljan pad brojnosti ili čak lokalno izumiranje.
Prema istraživačima, glavni razlog ovakvog ponašanja je obilje otpada u obližnjim gradovima, koje omogućava nagli rast populacije štakora. Kada uobičajeni izvori hrane postanu nedovoljni, štakori počinju tražiti alternativne izvore proteina – u ovom slučaju šišmiše. Autori studije napominju da trenutno nema dokaza o prenosu patogena između dvije vrste, ali upozoravaju da svaki izravni kontakt između velikih rezervoara predstavlja potencijalni rizik.
„Rješenje je jednostavno i ne zahtijeva drastične mjere“, kazao je dr. Kleinfelt. „Dovoljno je smanjiti količinu otpada dostupnog štakorima, postaviti kontejnere otporne na glodavce, zatvoriti rupe kojima stižu do ulaza u pećine i provoditi ciljanu deratizaciju samo na tim kritičnim tačkama“, naglasio je naučnik, prenosi Daily Mail.