Majka dječaka (6) koji je u Sarajevo safariju ubijen iz zabave: ‘Voljela bih vidjeti tog monstruma"

Adnan Popovac imao je tek šest godina kada je u rujnu 1994. u Hrasnici, nedaleko od Sarajeva, smrtno stradao od snajperskog metka ispaljenog s položaja Vojske Republike Srpske. Priča o njegovoj smrti i danas je simbol stradanja djece tijekom opsade Sarajeva.

Zločini nad civilima, osobito nad najmlađima, ponovno su u fokusu nakon što su talijanski mediji objavili da je Tužiteljstvo u Milanu pokrenulo istragu o takozvanim "vikend snajperistima", slučaju poznatom kao Sarajevo safari, piše Andalou.

Čovjek koji je raskrinkao ‘Sarajevo Safari‘: ‘Prišao mi je srpski vojnik i pitao želim li nešto vidjeti. Ono što sam vidio nikad neću zaboraviti‘

Talijanski listovi La Repubblica i Il Giorno navode kako je riječ o strancima koji su tijekom rata u BiH plaćali desetke tisuća dolara kako bi pucali na civile u opkoljenom Sarajevu. Ubojstvo djeteta bilo je najskuplje, nešto niža cijena primjenjivala se za muškarce - osobito one u uniformi - dok je za žene i starije osobe tarifa bila besplatna.

Jutarnji list objavio je veliki tekst u kojem govore redatelj filma "Sarajevo safari" Miran Županić. Stana i Samir Ćišić, roditelje ubijene rine koja je stradala od snajperista te svjedok tragičnih događaja u Sarajevu. Možete ga pročitati ovdje.

Istraga o ovim monstruzinim zločinima je pokrenuta nakon prijave novinara i pisca Ezija Gavazzenija te bivšeg suca Guida Salvinija.

Za Fatimu Popovac, majku ubijenog dječaka, sjećanja na taj dan i nakon više od tri desetljeća izazivaju jednaku bol. Tog jutra njezina sestra Munira povela je Adnana i njegovu mlađu sestru Arnelu do obližnje trgovine, u kratkom zatišju od granatiranja, kako bi im kupila nešto slatko. Djevojčicu je držala u naručju, a Adnana za ruku.

Fatima se prisjeća trenutka kada je shvatila da se dogodilo najgore: "Samo što je ona otišla, čini mi se da je metak meni pored uha proletio. Ušla sam na trenutak u kuću i čula da je puklo. Suprug je ostao u dvorištu, a kad sam izašla, vidim da njega nema. Tišina… Ljudi se sklanjaju, a i dalje se puca. Zovem muža, nema ga. Čujem komšinicu kako govori da je ranjen neki Dado. Rekla sam: "Nije Dado, to je moj Ado".

Metak ispaljen iz smjera Vojkovića, tada pod kontrolom VRS-a, pogodio je dječaka ispod desnog oka. Umro je dok ga je tetka još držala za ruku.

Majka kroz suze govori da je Adnan bio iznimno bistro i dobro dijete i da bol nikad nije prestala. "Moja curica i sestra su preživjele. Mene je Allah nagradio sinom, danas imam sina, kćerku i dva unuka".

‘Voljela bih vidjeti tog monstruma‘
Priča o navodnim turistima koji su plaćali da pucaju na djecu i civile za nju je nezamisliva. "Zašto skrivaju te monstrume? Čiji je interes da se to ne otkrije? Ti naši tužioci i bjelosvjetski moćnici koji su došli da nas ubijaju. Treba kazniti i onog tko im je to dozvolio i onog tko je to radio. Moj Adnan je ubijen dok ga je moja sestra držala za ruku, a curicu u naručju. Ciljano je ubijeno muško dijete".

Na pitanje može li prihvatiti da je netko njezino dijete ubio “iz zabave”, odgovara: "Ne mogu zamisliti da je to učinio netko u ljudskom obliku. Voljela bih vidjeti tog monstruma, kako izgleda, na što liči, ima li išta ljudsko sa sobom? Da ubije nečije dijete… Što je dijete od šest godina kome krivo? Iz zabave ubiti nečije dijete, meni je to neshvatljivo. To mi nitko ne može objasniti".

Vijest o otvaranju istrage u Italiji njezin je prvi tračak nade nakon mnogo godina. "Da nekome zabava bude ubiti dijete, to je van pameti. Moj mozak do toga ne dopire".

Tema je ponovno dospjela u središte medijske pozornosti 2022. godine, nakon prikazivanja dokumentarnog filma Sarajevo Safari slovenskog redatelja Mirana Zupaniča na festivalu AJB DOC, u produkciji Al Jazeere Balkans i Arsmedije, piše Andalou.

Opsada Sarajeva trajala je od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996., ukupno 1425 dana. Grad je bio izložen neprekidnoj vatri, a procjenjuje se da je tijekom opsade ispaljeno oko pola milijuna projektila. Poginulo je 11.541 stanovnika Sarajeva, među njima 1601 dijete. Najviše žrtava stradalo je u prve dvije godine rata.

Za teroriziranje civila tijekom opsade Međunarodni kazneni sud osudio je ključne zapovjednike VRS-a. Ratko Mladić i Radovan Karadžić osuđeni su na doživotni zatvor. Doživotnu kaznu dobio je i Stanislav Galić, zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa, a za zločine u Sarajevu osuđeni su i Dragomir Milošević te Momčilo Perišić.