Pešića pitali ko je najbolji kojeg je trenirao: "Mislio sam da je to Kukoč pa Bodiroga, ali.."

Iza Svetislava Pešića je 40 godina uspješnog trenerskog rada, a kroz te godine vodio je mnoge košarkaške velikane.

Svetislav Pešić više od četiri desetljeća sjedi na klupi i iza sebe ima karijeru kakvu rijetko koji trener može pokazati. Od prvih dana u sarajevskoj Bosni, preko Barcelone, Bayerna, Albe i brojnih drugih velikana europske košarke, pa sve do reprezentacija Njemačke i Srbije, kroz njegove su ruke prošle stotine igrača. Vodio je generacije koje su osvajale medalje, radio s europskim i NBA zvijezdama, a autoritet je gradio znanjem i strašću prema igri.

Schrempf i Kukoč su mijenjali košarku
U razgovoru za Biznis priče Pešić je dobio pitanje koje su mu mnogi postavljali: tko je najbolji igrač kojeg je trenirao? Njegova prva reakcija bila je oprezna, da se netko ne uvrijedi, no ubrzo je otvoreno krenuo nabrajati.

 "Jedno vrijeme sam mislio da je najbolji igrač Detlef Schrempf, njemački reprezentativac i jedan od prvih koji je otišao u NBA. Pa sam onda mislio da je to Toni Kukoč, jer volim te univerzalne igrače koji mogu puno stvari napraviti, prije svega za tim. To su dva igrača koja su mijenjala košarku u to vrijeme. Krešimira Ćosića nisam trenirao, igrao sam protiv njega, on ne dolazi u obzir u ovom pitanju", prisjetio se Pešić, nastavivši:

"Poslije toga sam mislio da je to Dejan Bodiroga, zato što je Dejan i u Barceloni i u reprezentaciji bio sa mnom, poznavao sam njegovu kompletnu karijeru još od vremena kada je otišao kod Boše Tanjevića. Možda je i jedini koga znam u ovoj košarci da je napravio apsolutno najimpresivniju transformaciju, od plejmejkera do najboljeg strijelca u Europi."

Posljednjih godina ipak je upoznao onog koga vidi najboljim

Ipak, danas za njega nema nikakve dvojbe.

"Ali sada, kako sam ovih nekoliko godina s Nikolom Jokićem, stvarno mislim da je on najbolji", naglasio je Pešić.

Otkrio je i što povezuje sve te generacije igrača:

"Autoritet se gradi znanjem, nema zamjene za znanje. Ako nisi siguran u ono što radiš, nemoj ulaziti u dvoranu. Tamo te čekaju momci koji od tebe očekuju da im znanje preneseš i da oni budu bolji. Bio sam trener svuda, trenirao sam i niske, visoke, debele i mršave, i one iz Nizozemske, Argentine i Australije. Svi su različiti, ali svi žele biti bolji."

A kroz karijeru je proveo tri generacije jugoslavenskih i srpskih košarkaša:

"Od one 1967., 1968. generacije – Divac, Rađa, Kukoč, Koprivica – pa onda generaciju Bodiroge, Stojakovića, Jarića, Drobnjaka, i sada ovu treću. Što se nije promijenilo kod tih mladih ljudi? Svi oni žele nekoga na koga se mogu osloniti da ih vodi. A da bi nekoga vodio, moraš imati znanje i radnu etiku."