33 GODINE OD SMRTI "VUKA SA IGMANA": Kod saborca našli poruku - "Ukopajte me kod Čede!"

Danas se obilježava 33. godišnjica pogibije Čedomira Domuza, poznatog kao Bato, hrabrog „Vuka s Igmana“, čija je neustrašivost i žrtva ostavila dubok trag u odbrani naše domovine.

Rođen 30. marta 1960. godine u Binježevu, Hadžići, Domuz je svoj život posvetio hrabrosti, nesebičnosti i nepokolebljivoj ljubavi prema Bosni i Hercegovini.

Nosilac je najviših ratnih priznanja koja su mu posthumno dodijeljena – Zlatnog ljiljana, Policijske medalje za hrabrost i Ordena zlatnog grba s mačevima.

Kao jedan od prvih komandanata odbrane Igmana, dao je neizmjeran doprinos u najtežim trenucima naše borbe. Saborci i dobrovoljci koje je predvodio s ponosom su branili ovaj strateški važan planinski masiv, oslanjajući se na njegovu snagu i predanost.

Čedomir je imao posebnu želju da, ukoliko pogine, bude sahranjen na Brezovači, svom Igmanu, kao znak vječne povezanosti sa branjenjem domovine i kao simbol nade u oslobođenje Hadžića.

Nažalost, poginuo je 30. jula 1992. godine u akciji oslobađanja Trnova, na Rogoju, kao komandir izviđačko-diverzantskog voda Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine. Sahranjen je pored partizanskog spomen-obilježja, gdje počiva 98 oslobodilaca Hadžića iz Drugog svjetskog rata.

Pored njega je ukopan i njegov saborac Adnan Došlić, koji je u kutiji od šibica imao poruku sa oporukom – „Ukopajte me kod Čede“. Ta poruka svjedoči o neraskidivoj vezi između saboraca i o Čedomirovom karakteru – vođi i uzoru kakav se rijetko sreće.

Njegova hrabrost i odlučnost zauvijek će ostati urezane u kolektivnu memoriju našeg naroda kao trajna inspiracija za sadašnje i buduće generacije.