Pojavila se fotografija iz Niša koja pokazuje koliko je Vučiću zaista stalo do njegovih lojalista
Ova priča o zaboravljenoj kutiji s pismima u Nišu djeluje kao simboličan, gotovo filmski trenutak koji brutalno raskrinkava razliku između retorike i stvarnosti u političkom ponašanju Aleksandra Vučića.
U svojim govorima, Vučić neumorno veliča „narod“, obraća mu se kao „najvažnijem savezniku“, stvara iluziju da ga bezrezervno voli, štiti i sluša. Ali, kad kamere odu, kada se mikrofon ugasi — ostaje zaboravljena kutija na pločniku. I to bukvalno.
Taj detalj – obična kartonska kutija, zaboravljena poslije mitinga – u očima mnogih građana postaje metafora odnosa vlasti prema narodu: sve dok služi svrsi i kameri, vrijediš. Poslije, ostaješ na ulici.
Smejem se već pola sata 🤣 pic.twitter.com/t4o3b7gJEt
— BlackAdder (@Greys_Grace_) May 19, 2025
Činjenica da su građani bili pozvani da pišu svoja pitanja i nade, samo da bi ti papiri na kraju završili negdje pored kontejnera, otkriva pravu prirodu tog odnosa – marketinšku i hladnu, a ne iskrenu i neposrednu.
Ovo je i snažna poruka za sve koji još vjeruju da sistem počiva na brizi za „malog čovjeka“: ako je i kutija sa vašim nadama, žalbama i molbama ostavljena da trune na pločniku – šta vas tjera da vjerujete da vi niste sljedeći?
U svemu tome, možda je najveća ironija što ta kutija jeste „čitana“ – ali ne od Vučića, nego od građana, preko društvenih mreža. I čita se kao poruka: Vučiću je dosta stalo do naroda – dok mu pravi kadar za TV.