Tramp u pregovorima s Putinom otkriva ono što su njegovi prethodnici naučili na teži način

Američki predsjednik Donald Tramp pokušava postići dogovor s ruskim liderom Vladimirom Putinom, ali nailazi na prepreke koje su i njegovi prethodnici iskusili. Angela Stent ističe da Tramp svijet vidi slično kao Putin – kao borbu velikih sila u kojoj manji akteri moraju popustiti.

Unatoč diplomatskim naporima, Trampova administracija nije uspjela osigurati prekid vatre u Ukrajini. Otkako je ponovo u Bijeloj kući, Tramp je barem dva puta dugo razgovarao telefonom s Putinom, a svog izaslanika Stiva Vitkofa više puta slao u Moskvu na direktne sastanke, posljednji put prošlog petka.

Međutim, kako su stručnjaci za Kremlj predviđali, ti razgovori nisu donijeli konkretne rezultate. Vitkof se vratio bez dogovora, ponavljajući teze koje često dolaze iz Kremlja.

Prema izvještajima CNN-a, najnoviji američki prijedlog uključuje priznanje ruske kontrole nad Krimom, što je za Ukrajinu i njene evropske saveznike neprihvatljivo.

- Rekla bih da pregovori idu vrlo dobro – barem iz Putinove perspektive. Putin nema namjeru zaustaviti rat, ali želi – i dobiva – obnovu diplomatskih odnosa sa SAD-om – izjavila je Angela Stent, stručnjak za vanjsku politiku i bivša dužnosnica američkog Nacionalnog obavještajnog vijeća za Rusiju i Evroaziju.

Putin igra na vrijeme

Džon Lof, direktor Centra za nove evroazijske strategije u Londonu i Vašingtonu, smatra da Putin vodi igru iscrpljivanja.

- On vjeruje da je vrijeme na njegovoj strani i da može dovesti Ukrajinu u nepovoljniji položaj, pritom uz pomoć Vašingtona uvjeravajući Kijev i evropske saveznike da nema alternative miru pod ruskim uvjetima – kaže Lof za CNN.

Ruska taktika – odugovlačenje pregovora, cjepidlačenje oko detalja i prikriveno odbijanje bez jasnog "ne" – dobro je poznata, primijenjena ranije u pregovorima o Siriji. Pitanje je da li je Trampova administracija podcijenila ovu strategiju zbog nedostatka iskustva ili se svjesno uključila u igru.

Angela Stent naglašava da Tramp dijeli Putinov pogled na svijet kao takmičenje velikih sila, što potvrđuju njegove izjave o "takmičenju velikih sila" (SAD-Kina) i prijedlozi o preuzimanju Kanade, Grenlanda ili Panamskog kanala.

- Putin nikada nije kritizirao Trampa zbog takvih izjava – podsjeća Stent. Tramp je čak sugerirao da ga sudbina Ukrajine ne zanima previše, nagovijestivši da bi Ukrajina "jednog dana mogla pripasti Rusiji".

Putinov "zanat manipulacije"

Džon Lof ističe da je Putinova obuka u KGB-u oblikovala njegov pregovarački stil.

- Putin je sebe opisao kao čovjeka koji "radi s ljudima". On je majstor manipulacije, pažljivo se priprema za pregovore, poznaje detalje i jednako lako šarmira i zastrašuje – kaže Lof.

Jedan od primjera dogodio se 2018. u Helsinkiju, kada je Putin na konferenciji za novinare uručio Trampu nogometnu loptu sa Svjetskog prvenstva, uz poruku: "Lopta je sada na vašoj strani."

Kalina Žekova s Univerzitetskog koledža u Londonu komentira "Putin diplomaciju vidi kao igru s pobjednicima i gubitnicima. Bio je svjestan da Tramp ima osjetljivo samopouzdanje koje je lako impresionirati gestama i darovima."

Putin je poznat i po drugim taktikama: namjernom kašnjenju na sastanke, stvaranju kaosa za veći manevarski prostor i improvizaciji kada mu to odgovara. Godine 2007., pustio je svog labradora da priđe tadašnjoj njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, iako je znao za njen strah od pasa.

Neiskustvo američkog tima

Trampov izaslanik Stiv Vitkof, bivši magnat u nekretninama bez diplomatskog iskustva, pregovara s bivšim pukovnikom KGB-a koji je nadživio pet američkih predsjednika i brojne evropske lidere.

General Kit Kelog, službeni izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, marginaliziran je unutar administracije, iako ima više relevantnog iskustva. Umjesto njega, Vitkofa su pratili državni sekretar Marko Rubio i savjetnik za nacionalnu sigurnost Majk Valc – iskusni političari, ali bez značajnog znanja o Rusiji.

S druge strane, rusku delegaciju činili su iskusni diplomati poput Sergeja Lavrova, bivšeg ambasadora Jurija Ušakova i Kirila Dmitrijeva – svi tečni govornici engleskog s dubokim razumijevanjem američke politike.

Mogućnost američkog povlačenja

Moskva, čini se, računa na Trampovo nestrpljenje. Marko Rubio je izjavio da bi SAD mogli „odustati u roku od nekoliko dana“ ako ne bude napretka, a prema CNN-u, Tramp već gubi strpljenje.

Dženifer Kavana iz organizacije Defense Priorities objašnjava: "Tramp želi sporazum, ali nije spreman platiti visoku cijenu: bez sigurnosnih garancija Ukrajini, bez američkih vojnika na terenu i bez povećanja vojne pomoći."

Za Trampa, kaže ona, mir u Ukrajini nije prioritet, već izlazak SAD-a iz sukoba i normalizacija odnosa s Rusijom. Putin to dobro zna.

Historija ponavljanja grešaka

Tramp nije prvi koji je vjerovao da može "resetirati" odnose s Rusijom. Gotovo svaka američka administracija imala je slične nade, ali su sve završile razočaranjem. Džordž V. Buš je vozio Putina po svom ranču u Teksasu, izjavivši da mu je „pogledao u oči i vidio njegovu dušu“. Međutim, njihovi odnosi su brzo zahladili.

Američki predsjednici pokušavali su uključiti Rusiju u globalne institucije – Klinton u G7 1997., Obama u WTO 2012. – ali to nije spriječilo pogoršanje odnosa. Stručnjaci napominju da je problem dublji: nerazumijevanje prirode ruske politike.

Sem Grin iz Centra za analizu evropske politike zaključuje: "Američke administracije nisu shvatile dubinu ruskog pomaka prema autoritarnom režimu koji Zapad vidi kao egzistencijalnu prijetnju."

Tomas Graham, bivši dužnosnik u Vijeću za nacionalnu sigurnost, upozorava: "Ideja da bi SAD i Rusija mogli razviti široko strateško partnerstvo nikada nije bila realna. Preuveličali smo mogućnosti saradnje, a onda bili duboko razočarani kad ona nije uspjela."

Graham zagovara "kompetitivnu koegzistenciju" – takmičenje u ekonomiji, diplomaciji i kulturi, ali bez opasne vojne eskalacije, jer, kako kaže: "Rusija neće nestati. I dalje će biti prisutna, imati interese u Europi i takmičiti se sa Zapadom".