„Ko se to boji studenata još? – Policija, vlast i ostali profesionalni patrioti“

Koliko policajaca je potrebno da se osigura ulazak nekoliko novinara u zgradu RTS-a?
Po mišljenju vlasti – cijeli vod. Jer očigledno, istina je opasnija od molotovljevih koktela, pogotovo kad je traže studenti.

Treći dan zaredom, studenti u Beogradu stoje ispred zgrade javnog servisa koji, ironično, već odavno ne služi javnosti. Protestuju zbog sistemske truleži, tragedija koje se zataškavaju, cenzure i medijskog mraka. A kako vlast odgovara?
Pendrecima, štitovima i saopćenjima o “državnom udaru”.

U Kraljevu – isto. Studenti postavljaju pitanja, a država šalje – policiju.
Kao da je pitanje „Ko je odgovoran?“ veća prijetnja od korupcije.

Gdje su ostavke? Gdje je odgovornost?
Ili smo ušli u fazu u kojoj je ukazivanje na propuste vlasti – veći grijeh od samih propusta?

Zašto RTS prvi put od 5. oktobra 2000. nije emitovao Dnevnik 3?
Nema signala? Nema interneta? Ili – nema hrabrosti?

Ko određuje da studenti „ruše državu“, a ne oni koji od nje prave privatnu firmu?
Je li veća prijetnja student s transparentom ili direktor koji potpisuje lažirane izvještaje? Ministar koji šuti dok omladina na ulici traži vazduh?

Zašto policija brani zgradu, a ne građane?
Od koga? Od onih koji tu zgradu plaćaju kroz poreze?

Ne, ovo nisu obični protesti. Ovo je sudar generacija – jedni žele zemlju u kojoj se može živjeti, drugi žele zadržati vlast u zemlji iz koje svi bježe.

Studenti ne traže luksuz, vile ni funkcije – traže pravdu, odgovornost i medije koji govore istinu. A izgleda da je to – previše.

Pa hajde da se zapitamo: ko je ovdje stvarno protiv države?