Interpol odbio da uhapsi Dodika, još nam ostaje samo Ramo Isak
Sarajevo – Međunarodna drama oko hapšenja Milorada Dodika, lidera bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), poprimila je bizaran obrat: Interpol je odbio zahtjev za raspisivanje crvene potjernice. Dok Dodik slavi ovaj razvoj događaja kao pobjedu politike nad pravosuđem, mnogi građani u Bosni i Hercegovini sa gorčinom i sarkazmom komentiraju da im preostaje još samo jedna nada – Ramo Isak, federalni ministar unutrašnjih poslova, prozvan od nekih i “tvrdi ministar”. Ova neobična kombinacija ozbiljne političke borbe i ironije na društvenim mrežama rezultirala je viralnim sadržajem koji svi prepričavaju.
Interpol odbio potjernicu – politika ispred zakona
Sud Bosne i Hercegovine izdao je međunarodnu potjernicu za Miloradom Dodikom (i predsjednikom NSRS Nenadom Stevandićem) i proslijedio je Interpolu krajem marta. Ipak, svega nekoliko dana kasnije stigao je hladan tuš: Generalni sekretarijat Interpola odbio je zahtjev Suda BiH da se raspiše crvena potjernica. Ovu informaciju potvrdio je i sam Dodik, koji je na društvenoj mreži X (Twitter) objavio da ga je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić lično pozvao i prenio mu vijest kako je Interpol uvažio žalbu Srbije te odbio potjernicu. Dodik se zatim javno zahvalio Vučiću i mađarskom premijeru Viktoru Orbanu – kao i liderima svih ostalih država koje su uložile protest – što su “razumjeli političku pozadinu sudskog progona” kojem je izložen.
Prema navodima medija, Interpol je ovu odluku donio pozivajući se na Član 3 svog statuta, koji strogo zabranjuje bilo kakvo uplitanje u slučajeve koji imaju političku pozadinu. U prijevodu, međunarodna policijska saradnja je odbila da se bavi Dodikom uz obrazloženje da je slučaj previše politiziran. Time je Dodik, barem privremeno, izbjegao da njegovo ime osvane na Interpolovoj listi traženih osoba. Naravno, to ne znači da protiv njega ne postoji domaća potjernica – Sud BiH je i dalje traži njegovo hapšenje unutar zemlje. No, bez Interpolove crvene potjernice, Dodik može putovati u prijateljske zemlje (poput Srbije, Mađarske, Rusije) bez straha od hapšenja, što je činjenica koju je on brže-bolje iskoristio za vlastitu političku promociju. Za one koji prate vladavinu prava u BiH, ovo je još jedan primjer trijumfa politike nad pravom, a za Dodikove pristalice potvrda njihove teze da je postupak protiv njega politički montiran.
Šta znači ovaj epilog za pravosuđe BiH?
Odluka Interpola da uskrati podršku bh. pravosuđu u slučaju Dodik izazvala je ozbiljnu zabrinutost među pravnicima i zvaničnicima u Sarajevu. Sud i Tužilaštvo BiH ispunili su formalno sve uslove da se raspiše međunarodna potjernica – no ipak su ostali “kratkih rukava” pred međunarodnim političkim interesima. To postavlja neprijatna pitanja o suverenitetu pravosuđa BiH: ako domaće institucije optuže visokog dužnosnika za teško krivično djelo (napad na ustavni poredak, kako se Dodiku stavlja na teret) – ali međunarodni mehanizmi odbiju pomoći zbog politike – kako onda provesti zakon?
Već mjesecima vlasti RS-a sistematski opstruiraju odluke državnog pravosuđa. Podsjetimo, Narodna skupština RS usvojila je niz spornih zakona kojima pokušava izbaciti državne institucije iz tog entiteta; vlada RS je čak zaprijetila da će ukinuti finansiranje svakom pravosudnom organu u RS koji se povinuje državnim zakonima. U takvoj klimi, odluka Interpola došla je kao dodatni vjetar u leđa separatističkim tendencijama. Pravosuđe BiH sada djeluje nemoćno da sprovede vlastiti nalog na teritoriji RS – entitetska policija ne sarađuje, a međunarodna potjernica ne postoji.
Za BiH pravosudni poredak ovo je vrlo opasan presedan. Dodikov slučaj jasno pokazuje da se vladavina prava može zaustaviti na granici politike: gdje počinje politički interes moćnih država, tu prestaje moć zakona malih država. Građani se s pravom pitaju hoće li od sada svaki domaći pravosudni postupak protiv visoko pozicioniranih političara biti osuđen na propast ako taj političar ima jake prijatelje u okruženju. Istovremeno, pravnici upozoravaju da BiH ne smije odustati: domaće potjernice, privođenje osumnjičenih na teritoriju BiH gdje god je to moguće, te diplomatski pritisak kroz kanale međunarodnog prava ostaju opcije – iako mnogo teže i rizičnije. Ovo je ujedno i test za međunarodnu zajednicu u BiH: hoće li stati iza odluka vlastitog pravosuđa ili će posmatrati kako se one urušavaju pred separatističkim izazovom?
Građani reagiraju: sarkazam na mrežama i podijeljene emocije
Vijest da je Interpol odbio raspisati potjernicu odjeknula je snažno na društvenim mrežama širom BiH. Reakcije građana kreću se od bijesa i razočaranja, do crnog humora i ironije. Dok Dodikovi pristalice likuju i dijele njegove objave zahvale Vučiću i Orbanu, dotle mnogi drugi iskaljuju frustraciju kroz duhovite, ali gorko-sarkastične komentare. Neki su zaključili da ih više ništa ne može iznenaditi, dok su drugi ipak ostali šokirani otvorenom politizacijom pravde.
Među brojnim objavama, jedna simbolična poruka posebno je privukla pažnju. Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, cinično je na Twitteru napisao da “da je Poslanik čekao da Interpol raspiše potjernicu za Ebu Sufjanom, danas nas ne bi bilo na mapi” (Emir Suljagić (@suljagicemir1) / X), aludirajući pritom da se ne može sjediti skrštenih ruku i čekati tuđu pravdu. Drugi korisnici su kroz humor istakli apsurdnost situacije: “Interpol ne hapsi, pa moraće Ramo” – postala je gotovo uzrečica dana na Facebooku i forumima, često propraćena memeovima u kojima se Ramo Isak prikazuje kao akcioni heroj iz holivudskih filmova. Naravno, ima i onih koji su ogorčeni pa sarkastično predlažu “uvođenje domaćeg Interpola” ili se pitaju gdje je sada Visoki predstavnik i međunarodna zajednica.
Evo nekoliko tipičnih reakcija koje su preplavile platforme poput Twittera, Facebooka i TikToka:
Bijes i razočaranje: Mnogi korisnici ističu da je ovo “sramota za međunarodno pravo” i da se pravda selektivno primjenjuje, komentirajući kako “obični građanin bi odavno bio iza rešetaka, ali političari su zaštićeni”.
Humor kao odbrana: Drugi su okrenuli sve na šalu – jedan popularan meme prikazuje Ramu Isaka sa naočalama i natpisom “Our Only Hope”, dok komentari ispod glase: “Kad neće Interpol, stiže Ramo i specijalci” i “Vrijeme je za Rambo Isaka”, uz očitu aluziju na filmskog junaka Ramba.
Pozivi na akciju: Treći su ozbiljnijeg tona, pozivajući domaće institucije da ne posustanu. “Nije Interpol jedini način – gdje su sada SIPA i OSA?”, pita se jedan korisnik, dok drugi dodaje: “Ako će ikad pokazati zube, sad je vrijeme. U suprotnom, džaba nam sve institucije.”
Atmosfera na mrežama najbolje se može opisati kao kombinacija ljutnje i humora. Građani kroz šalu iskazuju duboku zabrinutost: smiju se, ali im zapravo nije do smijeha. Ispod zvaničnih objava medija o ovoj vijesti nižu se stotine komentara; jedni psuju i proklinju “nepravdu”, drugi lijepe smajliće i GIF-ove koji predočavaju odustajanje (poput onog čuvenog meme-a “It’s fine” psa u gorućoj prostoriji). U zemlji gdje je politička stvarnost često tragikomična, ni ova situacija nije izuzetak – narodni sarkazam postao je ventil za frustracije.
Ramo Isak u ulozi “tvrdog ministra”
U centru pažnje sasvim neočekivano našao se Ramo Isak, federalni ministar unutrašnjih poslova. Ovaj relativno novi akter na visokoj političkoj sceni BiH u kratkom roku je izgradio imidž beskompromisnog i “tvrdog” ministra, koji se ne libi javno prozivati i najveće “ribe”. Isak dolazi iz stranke Snaga naroda, a reputaciju odlučnog čovjeka stekao je nizom izjava i poteza koji su odskakali od uobičajene birokratske suzdržanosti. Još prije nego što je Interpol odbio potjernicu, Isak je uvjereno najavljivao hapšenje Dodika. Gostujući u TV emisiji, kazao je da “očekuje da Interpol raspiše međunarodnu potjernicu” jer su “ispunjeni svi potrebni uslovi” i da “nikada nije bilo problema” u sličnim slučajevima.. Drugim riječima, sugerisao je da je hapšenje Dodika pitanje dana, a ne mogućnosti. Ta izjava sada, nakon Interpolovog “ne”, zvuči i pomalo ironično, ali tad je mnogima ulila nadu da će zakon dostići i najmoćnije.
Pozicionirajući se kao glasan zagovornik akcije, Ramo Isak je u proteklih par sedmica dao više intervjua u kojima je opisivao šta bi policijske agencije BiH mogle i trebale uraditi. Primjera radi, prozvao je domaće organe reda da su mogli zaustaviti Dodikov i Stevandićev helikopterski bijeg: njihove letjelice su se “mogle prizemljiti” čim su potjernice raspisane, a ako domaće vlasti “nisu imale kapacitete” za to, mogle su “pozvati međunarodne snage u pomoć” Ovakve izjave odjeknule su snažno – neko ih je pohvalio kao hrabre i odlučne, dok su ih drugi kritizirali kao preuranjene i nerealne. U svakom slučaju, mediji su prenijeli poruku: pojavio se ministar koji otvoreno govori o hapšenju jednog od najmoćnijih ljudi u državi, što je samo po sebi presedan u postdejtonskoj BiH.
Naravno, takav Isakov nastup nije prošao nezapaženo ni s druge strane entitetske linije. Dodikovi saradnici i pristalice u RS reagirali su podsmijehom i kontranapadima. Radovan Višković, premijer RS, javno je “pozvao” Ramu Isaka da dođe lično uhapsiti Dodika: “Najbolje da dođe on. E, onda ćemo to riješiti nas dvojica”, poručio je Višković, aludirajući na obračun “prsa u prsa” Ovakav ciničan izazov jasno je stavio do znanja da vlasti RS Isaka doživljavaju kao nekoga ko daje velike izjave, ali čiju moć da djeluje na terenu dovode u pitanje. No, Ramo Isak nije ostao dužan – ubrzo je na svom Facebook profilu uzvratio Viškoviću riječima: “E što si me nasmijao, Radovane. Duhovit si u istoj mjeri u kojoj si, prema vlastitom priznanju, kriminalac. Dakle, mnogo. Ova žešća razmjena “komplimenata” između ministra i entitetskog premijera postala je viralna tema sama po sebi, dodatno učvrstivši Isakov imidž čovjeka koji se ne boji ući u ring ni s mnogo jačim protivnicima.
Medijski profil Rame Isaka stoga je specifičan spoj: s jedne strane predstavljaju ga kao “narodnog heroja” željnog pravde, a s druge kao kontroverznog populistu koji možda daje obećanja veća od svojih ovlaštenja. Njegovi fanovi ističu da je napokon došao neko ko glasno kaže ono što većina misli i ko je spreman djelovati, dok kritičari upozoravaju da se pravna država ne gradi Facebook statusima i televizijskim izjavama. Bilo kako bilo, Ramo Isak je trenutno jedna od najspominjanijih figura u BiH – postao je sinonim za nadu da ipak postoji način da se zakon provede, ali i za meme kulturu koja u njegovom liku traži utjehu u ovim pomalo sumornim vremenima.
Hoće li “Rambo” Isak povući konkretan potez?
Nakon svega, ključno pitanje koje visi u zraku glasi: šta sad? Interpol je otklonio ruke, Dodik se vratio u Banjaluku i nastavlja po starom, a Sud BiH ostao je bez međunarodne poluge za sprovođenje svog naloga. Svi pogledi stoga su, ironično ili ozbiljno, uprti u Ramu Isaka i domaće sigurnosne agencije. Hoće li federalni ministar unutrašnjih poslova pronaći način da dokaže kako pravna država ipak može djelovati? Može li se Dodik privesti pravdi unutar granica BiH, ili će ovaj slučaj ostati još jedna neuspjela epizoda zbog političkih pritisaka?
Ramo Isak je javno obećao da neće odustati. Ostaje da se vidi hoće li njegova odlučnost uroditi plodom ili će sve ostati na medijskim izjavama. Građani BiH, barem sudeći prema društvenim mrežama, željni su raspleta – bilo da je motivisan osjećajem za pravdu ili čisto znatiželjom da vide hoće li se David suprotstaviti Golijatu.
Šta vi mislite? Da li Ramo Isak zaista može povući neki konkretan potez i isporučiti rezultate koje od njega očekuju oni što ga sada bodre? Ili će Dodik nastaviti da bude nedodirljiv uz osmijeh pobjednika? Podijelite svoje mišljenje u komentarima ispod – vjerujete li da “tvrdi ministar” ima aduta u rukavu ili smo svjedoci još jedne predstave bez pravog završetka? Vaše mišljenje je važno u ovoj raspravi: da li je pravda na kraju ipak dostižna ili nam, kako ironično neki kažu, preostaje samo da se uzdamo u Ramu Isaka i čudo?
