Država je pala bez ispaljenog metka – dobro došli u Bosanski Kipar
Dvadeset godina svi gledaju, niko ne reaguje. Republika Srpska se faktički otcijepila uz prešutnu podršku stranaca. Državne institucije su srušene, a narod samo još nije dobio obavijest.
Dok čelnici stranaka obećavaju evropski put, integracije i mir, na terenu se odvija proces čiji krajnji cilj više nije upitan – već ostaje pitanje kada će ga neko i formalizovati. Bosna i Hercegovina već funkcioniše kao zemlja s dvostrukom vlašću i dvostrukim pravnim sistemom. No, ono što bi trebalo biti uzbuna jeste činjenica da se niko više ne uzbuđuje.
Dobrodošli u Bosanski Kipar – teritorijalno jedinstvena, a faktički podijeljena država u kojoj institucije ne postoje, zakoni se ne provode, a optuženi za napad na ustavni poredak putuje svijetom – bez posljedica.
Faktičko stanje: RS kao para-država pod zaštitom zakona koji to negira
Uprkos Ustavu BiH, koji je sastavni dio Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, Republika Srpska je formirala i provodi zakone koji su u direktnoj suprotnosti s državnim okvirom:
Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH (2023)
Zakon o nepriznavanju ovlasti Visokog predstavnika
Ustavni zakon RS kojim se suspenduju odluke državnih institucija na teritoriji entiteta
Sve ovo se dešava bez reakcije Tužilaštva BiH, SIPA-e, OSA-e ili Granične policije. Štaviše, funkcionalna nemoć institucija BiH je postala politički standard.
Gdje je država? Kako Dodik prelazi granice bez hapšenja?
I dok obični građanin ne može preći granicu bez važeće lične karte ili pasoša, Milorad Dodik – pod optužnicom za nepoštivanje odluka Ustavnog suda i Visokog predstavnika – putuje slobodno:
-Posjete Srbiji su redovne
-Viđen je u Srbiji sada i u Izraelu
-Pojavljuje se na televizijama, pije kafu u javnosti, ismijava odluke Suda BiH
Službeni odgovor državnih institucija? Tišina. Obrazloženje? Navodni "sigurnosni rizik". Ali –
Ako je poginulo više od 100.000 ljudi da se uspostavi država BiH, kako sada sigurnosni rizik može biti izgovor da se ta država ne brani?
Koji je to sistem u kojem se radi racija zbog neplaćenih kazni, ali se ne smije hapsiti čovjek koji otvoreno ruši ustavni poredak?
Zavjera tišine: Sistem iznutra razgrađen
Zavjera ne mora biti tajna da bi bila stvarna. Dovoljno je da svi učesnici šute – i da niko ništa ne poduzima:
Granična policija – finansirana iz državnog budžeta – ne hapsi čovjeka za kojim je raspisana potjernica
Tužilaštvo mijenja tužioce u ključnom predmetu
SIPA i OSA su tihe, jer u njima sjede ljudi lojalni entitetskim strukturama
VSTV ne reaguje na urušavanje pravosudnog sistema
Zapravo, ono što se predstavljalo kao povlačenje kadrova RS iz državnih institucija bila je dimna zavjesa. Pravi plan je bio da ostanu unutra – i iznutra ih razore. Kad padnu – cilj je postignut.
Paralela s Kiprom: Deja-vu balkanskog tipa
Kipar je 1974. podijeljen, a sjeverni dio proglasio nezavisnost 1983. Danas, TRNC priznaje samo Turska – ali on funkcioniše kao država. Evropska unija i UN i dalje govore o "suverenom Kipru", iako realnost pokazuje drugo.
Isto se događa u BiH:
RS ne mora proglasiti nezavisnost – dovoljno je da tako funkcioniše
Mehanizmi BiH su onesposobljeni
Stranci šute ili se "izjašnjavaju zabrinuto"
A realnost kaže: Mi smo Kipar – samo nam to još niko nije rekao.
Međunarodni aspekt: Svi su znali, niko nije reagovao
UN je 1990-ih blokirao oružje legalnoj vladi BiH, dok su agresori bili naoružani
Visoki predstavnici su godinama zatvarali oči na zakonodavne udare iz RS
Ambasade su slale saopštenja – bez ikakvih mjera
Postoji samo jedno moguće objašnjenje: Svi su bili u igri.
Stranci, lokalne elite, sigurnosne službe – svi su glumili da postoji država, dok su u stvarnosti pripremali teren za njenu deaktivaciju.
Narod je čekao spas, a dobio NATO čiji mandat nije da štiti ustavni poredak, već da spriječi pucanje. Dakle, prisutni su – da ne bi bilo metka, ali ne i da čuvaju BiH.
Država je pala. Više je niko ni ne glumi.
Ne radi se više o tome hoće li RS proglasiti nezavisnost. Neće ni morati. Ona već funkcioniše kao država. Državne institucije su uništene iznutra, a međunarodni faktor je obavio posao – s osmijehom.
Narod je umoran, pasivan i bez informacija. Mediji šute ili zabavljaju. A političari s obje strane drže sve pod kontrolom.