Historija se ponavlja: Hoće li Vučić proliti krv srpskog naroda – ili svoju?

Svi koji su ignorisali narod završili su tragično. Da li će i on?

Protesti u Srbiji dostigli su tačku ključanja. Vučićev režim se ljulja, a način na koji će odgovoriti na bijes naroda odredit će njegovu sudbinu. Pred njim su samo dvije opcije – ili će pokušati ugušiti demonstracije nasiljem, ili će biti zbačen kao svi autokrati prije njega.

Historija Srbije ne prašta vođama koji su izgubili dodir sa stvarnošću. Aleksandar Obrenović mislio je da može vladati uprkos gnjevu naroda – završio je iskasapljen zajedno sa svojom suprugom. Slobodan Milošević vjerovao je da može prevariti narod i ostati na vlasti – narod ga je izbacio na ulicu. Zoran Đinđić je podcijenio moć sistema koji je pokušao slomiti – ubijen je nasred Beograda.

Danas, Vučić igra istu opasnu igru. Umjesto da prizna realnost, on aktivira najgore metode političkog preživljavanja – inscenirano nasilje, navijačke huligane, kontrolu medija i brutalnu silu. Ali pitanje je – zna li kako se ovo završava?

Scenarij koji smo već vidjeli: Kreiranje haosa kao opravdanje za represiju

Vučićeva strategija nije ništa novo. Režimi širom svijeta, kada dođu do tačke sloma, posežu za istim trikom – fabrikovanjem nasilja kako bi opravdali obračun s protivnicima.

1. Ubačeni provokatori i režimski "vojnici"

• Navijačke grupe i kriminalci povezani s vlašću već su na ulicama. Njihova misija je jasna: izazvati nerede, napasti policiju, upaliti prvi plamen nasilja.
• Režimski mediji već su pripremili priču – „demonstranti žele haos, država mora odgovoriti silom“.
• Policija će upotrijebiti brutalnu silu pod izgovorom da „brani institucije od rušitelja“.

Ovo nije hipoteza – ovo je plan koji se sada odvija pred očima cijele nacije. RTS je pod opsadom, Skupština okružena Vučićevim huliganima, studenti se bore za dostojanstvo dok ih režim kriminalizuje.

2. Medijski spin: Kreiranje lažnog neprijatelja

• Svaka diktatura prije pada optužuje „strane agente“.
• Vučićev režim već šalje poruke da su protesti "plaćeni iz inostranstva".
• Kao i Milošević prije njega, Vučić pokušava predstaviti narod kao neprijatelja države.

Ali narod vidi istinu. Srbija nije pod napadom stranih sila – Srbija je pod opsadom vlastitog režima.

Dodikov dolazak otkazan – loš znak za Vučića?

Dodik je trebao doći u Beograd i obratiti se Narodnoj skupštini. Bio bi to simbol Vučićeve moći, pokušaj da se pokaže da Srbija nije izolovana, da režim nije slab.

Ali Dodik nije došao. Jer ni on ne zna kako će se ovo završiti.

Ako postoji nešto u čemu je Dodik majstor, to je politički instinkt. Kad osjeti da neko pada – on se povlači. Njegovo odsustvo iz Beograda nije slučajnost. To je signal da ni on više nije siguran u Vučićevu budućnost.

Studenti – posljednja linija odbrane naroda

Historija nas uči da kada studenti izađu na ulice, kraj vlasti je blizu. Tako je bilo 1968., 1996., 2000. godine.

Danas, studenti su opet na ulicama. Ne boje se vlasti, ne boje se policije, ne boje se huligana.

Vlast može poslati suzavac. Može poslati pendreke. Ali ne može poslati zaborav. Jer ono što se sada dešava u Beogradu, ostaće zapisano u historiji.

Šta će Vučić uraditi? Hoće li proliti krv – ili izgubiti vlast?

Vučić sada ima izbor:

• Pokušati ugušiti narod silom – što bi značilo da će Srbija ući u najtamniju fazu svoje moderne historije.
• Povući se, raspisati izbore i pokušati spasiti svoj politički život.

Jedina stvar koja ga može zaustaviti jeste sam narod. Ako demonstranti ne padnu na provokacije, ako ostanu mirni i istraju – Vučićev režim nema gdje da se sakrije.

Ali ako posegne za nasiljem, historija će se pobrinuti da mu presudi.

Jer Srbija ima jedno pravilo koje nikada nije prekršila: kada vođa izgubi narod, gubi i vlast – i to uvijek završava krvavo.

Srpsko krvavo prokletstvo vlasti

Najava isceniranog nasilja: Navijačke grupe će početi sukob?
Protesti u Srbiji ulaze u ključnu fazu, a vlast Aleksandra Vučića očajnički traži način da ih uguši. Dok demonstranti svakodnevno izlaze na ulice Beograda, režim pribjegava taktici poznatoj iz najmračnijih dana balkanske politike – insceniranju nasilja kao opravdanju za brutalnu represiju.

Navijačke grupe su već raspoređene kao "živi zid" ispred Narodne skupštine, dok RTS ostaje pod opsadom demonstranata koji zahtijevaju slobodne medije. Plan je jednostavan: izazvati sukobe, optužiti demonstrante za nasilje i upotrijebiti silu za gušenje protesta.

Dodik je trebao doći u Beograd i obratiti se Narodnoj skupštini, ali zbog eskalacije i blokade grada, njegov dolazak je otkazan – što jasno pokazuje ozbiljnost situacije.

Historija nas uči da Srbija ne prašta svojim vođama kada počnu gubiti dodir sa stvarnošću. Od Aleksandra Obrenovića 1903., preko Miloševića 2000., do atentata na Zorana Đinđića – svi koji su ignorisali narod završili su tragično. Da li Vučić ide istim putem?

Kako vlast planira iscenirati nasilje?

Strategija je jasna i već viđena u mnogim autokratskim režimima širom svijeta. Kada mirni protesti postanu prijetnja vlasti, najbolji način da ih se uguši jeste – izazvati haos.

1. Ubačeni provokatori i navijačke grupe

Dok studenti, prosvjetni radnici i građani danima protestuju protiv režima, vlast istovremeno organizuje svoju „paravojsku“ u vidu huliganskih grupa.

Njihova uloga je trostruka:

• Prvi će izazvati sukobe – bacanje kamenja, napadi na policiju i demonstrante.
• Stvoriće haos pred kamerama – režimski mediji već čekaju da snime „napad na institucije“.
• Omogućiti brutalnu reakciju države – čim sukobi eskaliraju, policija će upotrijebiti silu, uz opravdanje da „štiti red i mir“.

Vučić ne može sebi dozvoliti da policija prva napadne narod – ali ako „nasilni demonstranti“ prvi napadnu, onda je sve „legitimno“.

2. Manipulacija medijima i kontrola narativa

• RTS i Pink će objavljivati montirane snimke „radikalnih demonstranata“.
• Vlast će optužiti opoziciju i strane agente za izazivanje nereda.
• Svi koji se suprotstave biće proglašeni izdajnicima.

Vučićeva medijska strategija nije nova. Svi znamo kako je Milošević koristio RTS da demonizuje protivnike, a sada se isti scenario ponavlja.

3. Eskalacija i uvođenje vanrednog stanja

Ako inscenirano nasilje bude uspješno, naredni koraci su jasni:

• Brutalno razbijanje protesta – suzavac, hapšenja, premlaćivanje.
• Kriminalizacija opozicije – optužbe za pokušaj „državnog udara“.
• Mogućnost uvođenja vanrednog stanja – zabrana okupljanja i cenzura medija.

Ovo je klasičan scenario koji su koristili Erdogan, Lukašenko i Putin kako bi ugušili otpor.

Šta će se desiti narednih dana?

Srbiju čekaju ključni trenuci. Ako vlast uspije u inscenaciji nasilja, protesti će biti brutalno ugašeni, a režim će učvrstiti moć. Ali ako narod prozre ovu igru, Vučićev režim može doživjeti najjači udar do sada.

Sve zavisi od toga da li će demonstranti uspjeti izbjeći zamku sukoba i ostati mirni. Ako ne nasjednu na provokacije, vlast će biti primorana na dijalog – a to je ono čega se Vučić najviše plaši.

U svakom slučaju, jedno je sigurno: Srbija više nije ista. I nikada neće biti.